Vlast preuzimaju 40-godišnjaci s mladim idejama

Prvi sastanak tajništva Demokratske stranke (PD) održan je u srijedu ujutro od 7.30 do 9 sati. Sazvao ga je tako rano novi tajnik, gradonačelnik Firence Matteo Renzi (38) te najavio kako će se sastanci vodstva stranke održavati uvijek u osvit zore. U nedjelju navečer sa 68 posto glasova na posebno postavljenim izbornim mjestima u cijeloj Italiji za novog tajnika bivše Komunističke stranke izabran je Renzi. Ljudi su, a ne neki kongres ili uska vodeća elita, oligarhija, izabrali novog tajnika nekadašnje stranke Palmira Togliattija i Enrica Berlinguera. Renzi, prvi tajnik PD-a koji prethodno nije bio član KP-a, odmah je u ponedjeljak objavio sastav novog tajništva stranke. U prosjeku njih 13, sedam žena i pet muškaraca, ima 35 godina. Prvi put da u jednom vodećem tijelu neke talijanske stranke ima više žena nego muškaraca i prvi put su svi tako mladi. I, nikada u povijesti te stranke, koja je prelazila iz Komunističke partije u Demokratsku stranku ljevice, da bi sada bila “samo” Demokratska stranka, nije se dogodilo da u novom vodstvu nema ama baš nijednog člana starog vodstva.

No i druge su se stranke pomladile. Sjevernoligaši su u subotu, također na biralištima koja su sami organizirali, izabrali Mattea Salvinija (42) za novog tajnika. I ne samo to, već su poslali na tavan osnivača Sjeverne lige Umberta Bossija. Salvini je dobio 82 posto glasova, a povijesni čelnik, otac Sjeverne lige Bossi, tek 18 posto glasova.

Novi desni centar (NCD), stranka koja je nastala odcjepljenjem od pokreta Narod sloboda Silvija Berlusconija (77) i koji je ponovno oživio svoj stari pokret Naprijed Italijo, vodi Angelino Alfano (43), ministar unutarnjih poslova u koalicijskoj vladi Enrica Lette. Čelnica desnice postala je Giorgia Meloni (36), koja je svoju političku karijeru započela u Nacionalnom savezu Gianfranca Finija.

Praktički sve stranke, osim Naprijed Italijo koja vjerojatno bez Berlusconija ne bi ni opstala, vode mladi ljudi. Konačno je došlo do smijene generacije. Sva najavljivanja, obećanja i potrebne promjene, kao što je smanjenje troškova politike, ukidanje pokrajina, ukidanje ili smanjenje obveza gornjeg doma parlamenta, strukturalne promjene, nisu proveli dosadašnji čelnici stranaka. Zašto? Jer su padali pod utjecaj raznih lobija, izbornih anketa, odnosno onoga što je zadržavalo svaki mogući pomak. U predizbornoj kampanji svi su najavljivali promjene, ali onda nitko nije imao snagu ukinuti neke privilegije, a i kada su takve promjene predlagane, u parlamentu su odbacivane.

Zašto bi mladi mogli Italiji dati novi poticaj? Prije svega zato što nisu pod utjecajem lobija, grupacija, redova (liječnika, bilježnika, odvjetnika itd.) koji u Italiji imaju nevjerojatna prava kakva nemaju takvi redovi u drugim europskim državama. I, barem prema prvim izjavama, neće biti taocima sindikata koji, pak, ne samo što koče bilo kakvu promjenu već vuku Italiju prema propasti, kao što su odvukli tvrtke u kojima su tvrdoglavo štrajkali. Generacija 40-godišnjaka ima svu priliku za poticanje okoštale Italije. U Hrvatskoj je na čelu bivše KP relativno mladi čovjek, Zoran Milanović (47), ali se čini da je stranka stara, da je još pod okovima ideologije prošlog stoljeća. Ali, nažalost, ni oporba bivšoj hrvatskoj KP nema mlade ideje, dapače. Onda nije ni čudo što se i jedni i drugi nadaju kako će zemlju iz krize izvući netko drugi. Stranke ne bi smjele djelovati radi ideologije, već za građane.