- U voćnjaku Obiteljsko-poljoprivrednog gospodarstva "Branković" u Kruševici okupili su se hrvatski voćari kako bi dogovorili buduću strategiju nužnog udruživanja u zadruge radi zajedničkog nastupa na tržištu i prema fondovima Europske unije, ali i očekivanom znatnom smanjenu troškova proizvodnje i brojnim drugim pogodnostima koje donosi zadrugarstvo. Cilj im je zajedničkim snagama i u dogovoru s domaćim otkupljivačima povećati konkurentnost svojih proizvoda i pokušati ublažiti sadašnje izuzetno teško stanje u voćarstvu.
- Pitanje udruživanja u zadruge trebalo je već odavno biti riješeno, a ne sada godinu dana nakon ulaska u Europsku uniju i kada smo financijski dovedeni do zida. Sve to već je moglo biti isplanirano i servirano od strane ministarstva i poljoprivrednih agencija. Oni su se trebali pobrinuti za pravila igre. No, nije ih baš bilo previše briga šta će biti s nama i u kojem smjeru danas ide naša poljoprivreda. Poticaji su se davali za sve, a voćnjaci nisu dotjerani do vrhunca, pa zato nemamo ni rezultate. Stotine, pa i tisuće hektara oraha, lijeske, trešnje i drugih čuda posađeno je zbog poticaja. Pitam se gdje su sada ti nasadi. Počupani ! Netko je jučer govorio sadite, samo sadite, jer mi moramo imati kvote za Europu. Mi smo sadili. Netko je rekao da trebamo ići u integriranu proizvodnju, pa su zatim obećali 2800 kuna poticaja, a dali 1500 kuna. Ukoliko se ne udružimo i ubrzo nešto ne poduzmeno nas jednostavno više neće biti - kaže Branko Branković vlasnik velikog voćnjaka s nešto više od 18 hektara nasada jabuka.
Sličnog mišljenja je i voćar Pero Marić iz Virovitice, koji je kako tvrdi, još prije desetak godina govorio o nužnosti udruživanja i zajedničkog nastupa na tržištu, no nitko ga tada nije ozbiljno shvaćao.
- Voćari danas jedva sastavljaju kraj s krajem. Vrlo teško živimo i stalno presipavamo iz šupljeg u prazno. Ulazni imputi su unazad par godina enormno porasli. Primjerice, jabuka je bila preko dvije kune, a lani ispod kunu i pol. Što se tiče zadrugarstva kod nas u Hrvatskoj još uvijek postoji izražena averzija po pitanju zadruga. Da bi se to pokrenulo na brz način, a vremena je sve manje, više bi se trebala uključiti država, ministarstvo poljoprivrede i lokalne strukture. Trebali bi više pomoći. Sami voćari u ovom su trenutku jako slabi. Prisutan je otpor kod ljudi, a država i ministarstvo su nakon ulaska u EU od nas digli ruke. Ostavljeni smo da se snalazimo na tržištu kako znamo i umijemo. Bačeni smo među one koji su tu već godinama i imaju veliku i uhodanu proizvodnju kojoj teško da možemo konkurirati. Za sve ove godine samo smo uspjeli stvoriti ogromnu birokraciju i stotine agencija, koje nisu bile učinkovite, već su crpile novac iz proizvodnje -ističe Pero Marić, voćar iz Virovitice.
Nikavo cudo da vocari spajaju kraj s krajem kad su sposobnoj obitelji Klarić dozvolili unistiti biznis mogą djeda, cija je privatna tvrtka nacionalizirana od 1945 do1948 godine. Politika mu, na njegovu zalost, nije pomogla u ostvarenju vlastitih ciljeva.