Vojni analitičar: Iz Srbije su točni kao urice, svake godine u isto vrijeme počinje kraval oko Oluje

Vojna Sigurnosno obavještajna agencija još uvijek nema šefa, pa se činilo da smo došli do nekakvog dogovora, pa je na kraju sad opet predsjednik Republike izvukao nekakve zahtjeve da se ide u paketu s još nekim vojnim funkcijama. Je li izgledno da ćemo do roka, 10. kolovoza, doista imenovati šefa VSOA-e?

Vidjet ćemo, ako je uopće nekome stalo da se uhvati taj rok. Ako ne, onda će se produžiti još na mjesec dana v.d. situacija u kojoj jedna, zapravo druga od dvije obavještajne službe u Hrvatskoj, radi u hladnom pogonu, u prijevodu ne radi. To je rezultat pokušaja trgovine. Znači, Milanović cijelo vrijeme pokušava istrgovati svoju poziciju sa premijerom Plenkovićem želeći koristiti svoje ovlasti koje posjeduje i nekako ih pretvoriti u nekakve političke udjele u kadroviranju i da budemo iskreni, to su radili svi predsjednici, ali nijedan to nije radio na ovaj način. I uvijek su do tog svog dijela političke moći dolazili u dogovorima ili u izravnim pregovorima, ili preko posrednika i nikad nisu tražili previše. Milanović je krenuo u tu političku trgovinu, pretpostavljam želeći fifti fifti  udio koji se odnosi na ono što on po Ustavu pokriva, to je vanjska politika, vojska i nacionalna sigurnost. Krenulo je dobro prije prije tri godine, dogovorom da se produži mandat ravnatelja SOA-e Markića i mislili smo da će to funkcionirati.

VIDEO Davor Ivanković o obljetnici Oluje

Ovakva situacija zapravo vjerojatno slabi i nekakvu atraktivnost tih funkcija. Ne znam zašto bi netko uopće se kandidirao za nekakvu funkciju da bi ga se onda potezalo u javnosti po mjesec, dva ili tri i na kraju ga jedan od njih dvojice neće imenovati.

A pogotovo u vojsci. Vojska je strogo hijerarhijski formirana ekipa, pogotovo glavni stožer. I premda javnost misli da ima generala na bacanje, nema. Znači, tu se radi o nekakvih desetak, petnaestak ljudi koji moraju dobiti, znači koji oni oko kojih se vrši svo to kadrovirenja. I oni moraju imati tu rotaciju kadrova. Jedan dođe drugi ode itd. Znači, još se uopće ne spominje glavna funkcija, što će biti glavni problem. Vjerojatno nasljednik načelnika Glavnog stožera Roberta Hranja, admirala koji odlazi u mirovinu negdje u svibnju sljedeće godine. Znači, već sad bi trebalo početi razmišljati i pregovarati, jer pregovaraju opet premijer i predsjednik oko toga tko će biti njegov nasljednik. To je vrlo važno funkcija, a uz nju idu i zamjenici, uz to idu i direktor, ide i, što je jako važno, naš vojni predstavnik u NATO u. Sve te stvari koje nisu zatvorene, pa tako ravnatelj SOA-e. Ovdje smo već izgubili jednog jako kvalitetnog generala, a to je general Validžić kojeg su nekako uspjeli motivirati i nagovoriti da bude kandidat koji bi preuzeo vruću vruću fotelju ravnatelja VSOA-e koju nitko ne želi. 

U ovom trenutku nitko ne želi preuzeti tu funkciju. I general Validžić, koji ima jako dobar i ratni put i školovanje i radio je u VSOA-i, dokazan je. To je stvarno dobar kadar. I on je, nakon što su igrali mali nogomet s njegovim imenom, čovjek je prije par tjedana rekao 'Molim vas da me više ne spominjete', znači sam je odustao, što se sada i potvrdilo. I mi smo sagorjeli jednog generala stvarno bezveze. E sada koliko njih možemo tako sagorjeti, ne znam, mislim da nema više kandidata. 

VEZANI ČLANCI

Je li ovo takva situacija da VSOA ne može funkcionirati ili može?

Ne može. Tamo ima još kvalitetnih ljudi i dobrih ljudi, nije to neka velika agencija brojno, ali je važna. Važna je i sigurno da nije svejedno tko će tu preuzeti. Tu je i međunarodna suradnja i međunarodna razmjena informacija i tu su ozbiljne stvari. Jako puno toga je povezano. Oni sudjeluju na kraju krajeva i u kadroviranju. Oni prezentiraju kadrove, vode brigu i o tome. Njih se pita i za ugovore o nabavci oružja itd. Znači, nije baš da je beznačajna funkcija, ali vidjet ćemo ako se tako nastavi trošit generale neće biti dobro.

Pred nama je proslava obljetnice operacije Oluja. To u ovakvim okolnostima malo baca sjenu na cijelu tu proslavu. Istodobno, iz Srbije ponovo imamo stare teze o tome da Hrvatska zapravo slavi zločin. Može li to s vremenom doista zaživjeti u međunarodnim krugovima, da se na operaciju Oluja nadvije nekakva sumnja? 

A da iz Srbije, pa i Republike Srpske, oni su točni kao urice. Svake godine u isto vrijeme počinje jedan kraval oko Oluje. I uvijek su te teze iste. Kako to Hrvati? Hrvatska je jedina zemlja koja slavi zločine. Hrvatska je jedina zemlja koja slavi protjerivanje svog stanovništva. To su te teze. Dok god su te teze da je Oluja zločin, naravno da se Srbija i Hrvatska ne mogu negdje na tome naći, pa čak i ako to sve služi propagandi, koju smo vidjeli kad Vučiću treba, propaganda nestaje preko noći. Znači do jučer sve do jučer sve najcrnje izjave o Hrvatskoj, da je glavni ustaša Plenković u Hrvatskoj itd. To su njegovi mediji, beogradski. I onda preko noći kad se treba pojavit Dačić ili sastat premijerka Brnabić s Plenkovićem, onda to preko noći naglo sve prestaje i Hrvatska se više ne spominje u negativnom kontekstu. Tako je ovo. U Srbiji su čak izmislili da na ovaj datum, odnosno dan kada obilježavaju žrtve Oluje, kao neku konkurenciju Hrvatskoj. Tako da tu nema nikakvih popravaka. 

Međutim, za Hrvatsku je to Dan pobjede, a to su tri praznika, ali Dan pobjede je najjača poruka i to je zapravo najveći civilni praznik u Hrvatskoj, tako da to se sigurno neće mijenjati. Mijenjat će se način obilježavanja. Oni su, kako vidimo sve nekako tiši, sa sve manje ljudi, sve formalniji, sve manje otvoreni za za ljude, nema ni koncerata više. Nekad je samo na koncerte dolazilo po 50 do 100 tisuća ljudi. 

VEZANI ČLANCI 

Jel' se to vlast boji naroda? 

Premda ja imam kolumnu kojoj je naziv Ne diplomatski, ja bih na to odgovorio diplomatski. Možda im je ugodnije ovako. 

Znači dio vlasti je i srpska nacionalna manjina, odnosno SDSS njihova stranka. Isti ljudi su i u Srpskom narodnom vijeću. Od tamo je stiglo jedno priopćenje koje je znatno mirnije od svih ovih ocjena koje dolaze iz Srbije, ali svejedno i dalje je to nekakvo relativiziranje. Opet se govori da su, što nitko zapravo ne spori, ali na neki način se nastoji stvoriti nekakav narativ da je zapravo jednaka bila patnja i Srba u Hrvatskoj i Hrvata na području SAO Krajine?

Da s tim da ja radim razliku između beogradskih stavova i stavova iz Banje Luke i stavova, recimo, Pupovčevih. Ipak radim razliku. Zato što u Beogradu i Banjaluci, ali uvijek zaboravljaju da je rat trajao četiri ili pet godina. Oni se ponašaju kao da je rat trajao četiri ili pet dana. Znači koliko je trajala Oluja, toliko je trajao rat. Znači, bez ikakvog konteksta se proglašava hrvatska zemljom koja je protjerala svoje manjinsko stanovništvo i učinila je usput ratne zločine, i to se govori, ne govori se istina, znači da su to bili pojedinačni zločini, pa bez obzira koliko ih bilo 20,30 ubijenih ljudi. Ali ono što je sigurno, što je u Haagu utvrđeno da nisu profesionalne jedinice vojne ili policijske to činile nego pojedinci, pljačkaši, odmetnici. To se uvijek zaboravlja. zaboravlja se da je rat počeo '91. Da su prve žrtve bili Hrvati i nesrpsko stanovništvo koje je protjerano iz Krajine. Znači da se radi o frapantno sličnom broju, 250 tisuća ljudi. Razlika je u tome što za vrijeme kada je došao  UNPROFOR, onda je svejedno još ubijeno oko 600 Hrvata preostalih. A ako sad kažemo, a isto je bilo Srbima u Hrvatskoj, pa nije. 

Bilo je nekoliko ubojstava, da im je bilo neugodno, da im nije bilo jednostavno tih četiri do pet godina to vjerujem. Da je bilo problema, da je bilo istjerivanja iz stanova, ali takav pogrom sigurno nije bio. A osim toga, tisuće Srba ili etničkih Srba je sudjelovalo u Hrvatskoj vojsci. To svi znamo. Ja sam bio u postrojbi gdje ih je nekoliko bilo. I nikakve razlike to nije biloy, nije im padalo na pamet da se ne stave u hrvatsku vojsku. Znači, potpuno je drugačije bilo. I zato ja tu radim razliku. Pupovac zna. On je u svom priopćenju krenuo s tim da su Hrvati prvi patili i da su protjerivani i da su ubijani. I nemojmo zaboraviti. Ima puno i ružnih viceva oko traktora itd. Prvi na traktorima su bili Hrvati, s tim da jedan dio njih, a to mislim na one u Lici koji su morali preko Velebita bježat, jedan dio njih nije imao toliki luksuz da uzme traktor i stavi svoju imovinu i da pobjegne, nego su morali bježati bez ičega preko planine. 

VEZANI ČLANCI 

Znači, to su ta ružna vremena i Hrvati kad govore o Oluji,  onda gledaju cijeli rat i gledaju kako je počelo. To je važan kontekst, kako je počelo. Imali smo nekoliko stotina tisuća raseljenih ljudi. Bila su počinjena masovna ubojstva i to ne može nitko negirati. A Oluja je došlo nakon pet godina, Hrvati su godinama čekali da počnu oslobađati svoje okupirane krajeve da bi Oluja došlo u '95. sa 245 tisuća vojnika, a to znači ogromna vojska. To je obavljeno u pet, šest dana. Nakon toga je vojska predala vlast policiji i onda je krenula civilna vlast. I tu je bilo ubojstava i bilo jako puno paleži. A sad da li se to moglo spriječiti? Ja ne vjerujem da je vlast namjerno to dozvolila.

Možda se moglo aktivnije procesuirati da ne ostanu mrlje.

Također, moglo se aktivnije, moglo se suditi u Hrvatskoj, kao i slučaj Perković. Moglo se suditi u Hrvatskoj. Ali to su naši problemi. Ali to ne znači da Srbija uvijek nastupa s time da je ovo najveći zločin, itd. nije. Znači, idemo gledati kontekst.

VIDEO 28. obljetnica Oluje: Pobjeda koja je promijenila tijek hrvatske povijesti