Vojnik ubio na dopustu pa država ne da sedam milijuna kuna odštete

Obitelji devet ubijenih mladih i sedam teško ranjenih na Novu godinu ratne 1993. u masakru u Zrinskom Toplovcu, što ga je počinio hrvatski vojnik Vinko Palić (28), neće dobiti odštetu od oko sedam milijuna kuna, jer je vojnik ljude poubijao na dopustu, a ne u službi. Sažetak je to nepravomoćne presude koja je državu oslobodila odgovornosti za zločin. Zagrebački Općinski građanski sud smatra da obitelji ubijenih i teško ranjenih nisu uspjele dokazati da je država bila vlasnik automatske puške kojom je Palić počinio masakr.

Zbog djevojke - po oružje

Parnica koja traje već 15 godina najskuplja je parnica koja se vodila protiv Republike Hrvatske zbog maskra hrvatskog vojnika, i da je država izgubila spor morala bi s kamatama za 42 člana obitelji ubijenih, teško ranjenih i njihovim obiteljima 'iskeširati' oko 10 milijuna kuna. Presuda je u ovom slučaju bila već donesena, pa ukinuta, a zbog procesa koji se otegnuo nerazumno dugo Ustavni je sud 2005. oštećenima dosudio odštetu od ukupno 639.600 kuna. Stravična tragedija dogodila se 20-ak kilometara od Bjelovara, u dvorani župnog dvora, u kojoj se okupilo oko 40 mladića i djevojaka na proslavi Nove godine. No, iza ponoći posvađali su se Vinko Rodić (27) i Palić, koji se dva tjedna ranije vratio s ratišta iz 105. brigade HV-a, otvorivši bolovanje. Svađa je izbila navodno zbog 17-godišnje Marije Ćibarić, pa je Palić otišao kući, presvukao se u vojnu odoru i vratio s automatom. U dvosatnoj drami rastrojeni vojnik usmrtio je policajca Blaža Majdandžića, koji je došao na intervenciju, brata i sestru Mariju (17) i Nikolu (17) Ćibarića, Vladu Rodića (27), Filipa Rodića (20), braću Sebastijana (26) i Paška Gashija, Tonija Gucića (19), te vlastitog brata Nikolu (20), koji ga je pokušao spriječiti u masakru. Ranio je sedmero ljudi i na kraju ubio sebe.

U svom ludilu Palić je poštedio župnika, rekavši mu "tebe, neću, ti si svećenik". Troje je ljudi umrlo ne dočekavši presudu, a među njima i majka ubijenog policajca, te teško ranjeni policajac. Iako su obitelji u tužbi tvrdile da Palić nije bio sposoban za vojsku (još pri novačenju 1983. utvrđena mu je smanjena psihička sposobnost), te da država nije provjeravala njegovo zdravstveno stanje niti mu oduzela oružje nađeno u kući nakon maskra, sudac Nikola Raguz zaključio je da nema dokaza da je Palić bio psihički bolestan. Odbio je zahtjev oštećenih da se vještačenjem utvrdi je li Palić bio psihički bolestan, zbog nepostojanja medicinske dokumentacije na temelju koje bi se vještačenje provelo, jer se u njegovoj dokumentaciji ne spominje bolest.

Dokaz - puška nije vojna?!

Unatoč dopisu zapovjednika generala Zvonka Peternela da je Palić od kolovoza 1992. kao puškostrojničar bio izložen neprijateljskim tenkovima, topništvu, zrakoplovima, i da je rat na njega nepovoljno psihički djelovao, sudac je smatrao da je to general tvrdio bez ikakvih dokaza. Drugim riječima, obitelji su ostale bez odštete jer za sud nije bilo dokaza da je puška kojom je Palić napravio masakr vojna, da ju je donio s bojišta, nije ubojstvo počinio u službi, nije bilo dokaza da je obolio u ratu. A to su sve razlozi zbog kojih država odgovara za zločin.