Vojska primjer zadovoljavajuće reforme

Maratonska sijela predstavnika osam političkih stranaka, na kojima se razgovara o ustavnim reformama, sve češće rezultiraju zaključcima koji su daleko od onih što su ih predložili Venecijanska komisija ili pak američki podtajnik za politička pitanja Nicholas Burns. Daleko su i od onih što ih predlažu te iste stranke.

Svatko je zauzeo svoju busiju i ne da se. Ovaj put zapelo je na Predsjedništvu BiH, jer srpski politički predstavnici ističu kako za Republiku Srpsku nije prihvatljivo uvođenje funkcije predsjednika BiH bez potpredsjednika, jer bi se time stvorio koncept u kojem bi dominirao najbrojniji narod u BiH - Bošnjaci muslimani. Ovi su pak, kako reče Haris Silajdžić, za jednog predsjednika koji bi bio biran na općim izborima u jednoj izbornoj jedinici, koja bi bila cijela BiH. Hrvati u svemu tome sve više tek sudjeluju jer jasno usklađenog stava nema, bez obzira na to što se radi o iznimno važnom pitanju. U Posavini su za jedan prijedlog, u srednjoj Bosni za drugi, u Sarajevu za treći, u Hercegovini za četvrti i tako redom. Forum hrvatske sloge, izgleda, još je predaleko. Pa makar se radilo i o glavi.

Sve te činjenice znakovito upućuju i na to da je bilo kakav dogovor o budućem ustroju BiH, koji bi trebali postići politički predstavnici triju konstitutivnih naroda, bez međunarodne zajednice, jednostavno nemoguć. Pogotovo ne ovaj o novom ustavu i sve je izvjesnije da će se međunarodna administracija, ma koliko se ona željela izvući iz svega, morati umiješati i nekom novom konferencijom nametnuti novi ustav.
Republika Srpska ne želi se odreći izvornog suvereniteta koji joj je dan kao entitetu, Bošnjaci bi da izvorni suverenitet ima država BiH kao cjelina, a Hrvati da postanu suvereni barem na jednom dijelu zajedničke države.

 Što nam vrijedi konstitutivnost kad nemamo suverenosti. Ako budemo suvereni, pa makar na sto četvornih kilometara, bit ćemo i konstitutivni  sve se glasnije čuju politička razmišljanja Hrvata u BiH.
Mnogi svjetski analitičari pitaju se postoji li neki model koji bi sa svih u BiH skinuo Petritschevu "luđačku košulju" i osim fasade koju BiH samo ima, kako je rekao Donald Hays, sredio malo i njezin interijer. Rješenja postoje, ali do njih se može doći ako se napusti koncept gradnje građanske unitarne države, čemu se trenutačno teži.

Uzmimo za primjer samo reformu vojske koja je najuspješnije provedena, a po svim pokazateljima trebala bi biti najteža. Tri suprotstavljene i u ratu sukobljene vojske, svatko protiv svakoga - HVO, Armija BiH i VRS - danas funkcioniraju u sastavu jedinstvenih Oružanih snaga BiH. Međutim, u tome procesu nisu ignorirani nego dopušteni nacionalni pukovi kao sastavni dijelovi te nove vojske.

Znači, realnost je uvažena za razliku od politike i političara, koji sve više zaboravljaju da je politika realnost mogućeg, a ne nikakva apstrakcija. Stoga bi se ostali reformatori trebali ugledati u Komisiju za reformu obrane BiH i upoznati s načinom kako su ovi dogovorili, donijeli i potpisali Nacrt zakona o obrani BiH i Zakon o službi u OS BiH. Vojska će imati jedinstven vojni proračun, a pod Operativnim zapovjedništvom bit će tri puka zadužena da nastavljaju tradicije Armije BiH, HVO-a i VRS.

 Naglašavam, da njeguju tradicije, a ne da se te tradicije ignoriraju ili radikalno ruše i stvara nešto sasvim novo. Najbolnije u cijelom tom procesu bit će kako zbrinuti višak ljudstva, ali kako je god pomogao u cijelom procesu, tako će i u materijalnom zbrinjavanju prekobrojnih financijski pomoći NATO.

Primjera uspješnih reformi ima još, od onih u elektroenergetskom sektoru do onih u sektoru telekomunikacija, i uglavnom se provode pod patronatom međunarodne zajednice. Zašto se onda oni ne bi mogli primijeniti i na političkom polju. To bi bio model rješenja jer su slična utemeljena na europskim iskustvima bivših ili sadašnjih država konsocijacijske demokracije kakve su Nizozemska, Austrija i Švicarska.

Svjesno smo prihvatili reformu i ponosni smo da je usvojen naš prijedlog da se ukinu regrutacija i rezervni sastav. Reforma obrane najbolje je rješenje za sve narode u BiH. Razlozi su brojni, a jedan od osnovnih je strah u narodu. Srbi i Hrvati su s jedne strane preplašeni od populacijskog rasta Bošnjaka i činjenice da bi provođenjem regrutacije u jednom trenutku došli u ogroman disparitet u nacionalnom smislu, a s druge strane Bošnjaci su trajno isfrustrirani činjenicom da Hrvati neprestano gledaju prema Zagrebu, a Srbi prema Beogradu. To je najboilji odgovor tim strahovima jer postoji apsolutni nacionalni paritet i 9000 profesionalaca. (T. B.)

Konsocijacijska demokracija je tip demokracije koja se primjenjuje u pluralnim društvima koja su etničkim, vjerskim, jezičnim, rasnim ili ideološkim rascjepima podijeljena na posebne dijelove, a koje je nužno držati zajedno posebnim društvenim i političkim pravilima i institucijama. Temelji se na širokoj uključenosti različitih društvenih sudionika u politički život, relativizira većinsko pravilo odlučivanja tako što institucionalno jamči manjinama prava sudjelovanja u odlučivanju te preferira sporazumijevanje i konsenzus ili, ako konsenzus nije moguć, "maksimalnu većinu" i pravo veta u donošenju političkih odluka. Kompromis je glavno obilježje konsocijacijskih demokracija.