Vojske po cijelom svijetu slave svoje pobjede svečanim mimohodima

Ovih dana užurban je radni ritam načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga RH, generala zbora Drage Lovrića. Silne obaveze vezane uz obilježavanje 20. obljetnice operacije Oluja nakratko su prekinuli požari na hrvatskome jugu, kamo je stigao među prvima, baš kao i tijekom katastrofalnih poplava prošlog ljeta u Slavoniji. Ovaj vojnik po vokaciji ima impresivnu biografiju: magistrirao je u Zagrebu i na Sveučilištu nacionalne obrane u Washingtonu, doktorirao na Fakultetu političkih znanosti, bio je vojni predstavnik Hrvatske u NATO-u, školovao se na Harvardu. Danas prvi čovjek Hrvatske vojske, general Lovrić je i tijekom Domovinskog rata obnašao brojne dužnosti. Prošao je put od operativca u Zagrebačkom korupusu u operativnoj zoni Zagreb do zapovjednika taktičke grupe, bio je zapovjednik 202. brigade, poslije i načelnik stožera Zbornog područja i zamjenik zapovjednika Zbornog područja Gospić. Upravo na toj funkciji i na tome izuzetno važnom smjeru dao je svoj doprinos operaciji Oluja prije točno 20 godina.

:: Kako je, gledano sa zapovjednog mjesta, izvedena operacija Oluja?

Dotad neviđena operacija, Oluja predstavlja harmonizirano i sinkronizirano djelovanje svih instrumenata nacionalne moći. Mi smo u sveubuhvatnom pristupu operaciji provodili tzv. integriranu bitku kroz uporabu diplomatskog, informacijsko-komunikacijskog, gospodarskog, te vojnog instrumenta nacionalne moći, pa je i medijsko djelovanje u operaciji Oluja bilo u funkciji provedbe operacije. Ne volim reći da je to akcija. Oluju mi u vojsci nazivamo operacijom jer podrazumijeva složenost i sveobuhvatnost u planiranju i provedbi. U tom smjeru mi smo djelovali još od 1992. dok smo radili prve planove za oslobađanje RH, da bi 1993. general Bobetko unio novu svježinu po pitanju doktrine, organizacije i školovanja kadra za provedbu operacije Oluja za koju smo još 1994. znali da je neizbježna. Iz Zapovjedno-stožerne škole izlazi prva i druga generacija časnika koji preuzimaju značajna mjesta u HV-u, među njima će biti i većina zapovjednika iz Oluje, poput generala Marijana Marekovića, Mirka Norca, Ante Kotromanovića i brojnih drugih, među kojima sam bio i ja, koji su bili spremni provesti operaciju. Već u studenome 1994. bili smo spremni krenuti jer su srpske snage s našeg teritorija počele napadati Bihać, no otpočeli smo operaciju tek kada se, nakon pokolja 8.372 ljudi u Srebrenici, uvidjela sva nemoć međunarodne zajednice. U to vrijeme srpske snage ponovno napadaju zaštićenu zonu Bihać s oko 200.000 ljudi. Naša procjena je bila: više od 40 tisuća potencijalnih žrtava. Srebrenica je neviđen genocid, a mogući genocid u Bihaću destabilizirao bi prostor jugoistočne Europe u narednom, 21. stoljeću, sasvim sigurno. Operacija Oluja omogućila je mir i izgradnju dobrosusjedskih odnosa.

Zbog toga mislim da svi trebamo slaviti Oluju jer je dovela do oslobođenja okupiranog teritorija Republike Hrvatske i donijela stabilnost na ovim prostorima.

:: Što to Oluju čini, kako ste rekli, dotad neviđenom operacijom?

U SAD-u su me pitali kako je to bilo moguće izvesti, jer nisu mogli zamisliti da je moguće realizirati operaciju u tako kratkom vremenskom periodu na tako velikom prostoru dok je, s druge strane, protivnik posjedovao puno jače naoružanje, veće topničke potencijale i veći broj oklopnog oružja.

:: I što ste odgovorili Amerikancima?

Da je ljudski čimbenik bio odlučujući. Čovjek je taj koji rješava sve bitke, njegov moral prvi je čimbenik oružane borbe, presudan pri provedbi operacije. Upravo moral naših ljudi i želja za oslobađanjem su bili odlučujući čimbenici. Naša doktrina nije bila usmjerena na napad na gradove, nego na kiruški precizno razbijanje protivnika, udar na krila i bokove na što više mjesta, jednostavno rascijepiti ga na što više dijelova i onemogućiti mu djelovanje - sa što manje gubitaka. Vidjeli smo, oni su napadali Vukovar četiri mjeseca s naoružanjem kakvog svijet nije vidio. I što su napravili? Razorili su grad i pobili tolike nevine ljude sa silnim potencijalom, boreći se protiv 3000 vojnika. A vidjeli ste naše djelovanje koje je u četiri dana oslobodilo Hrvatsku s minimalnim gubicima. Vojska je već bila izgrađena do te mjere da smo bili sposobni to odraditi, znali smo što želimo i imali smo moral koji je imao presudnu ulogu u Oluji.

:: Dvadeset godina kasnije, kakve osobne uspomene nosite iz Oluje?

U to vrijeme bio sam zamjenik zapovjednika Zbornog područja Gospić, generala Mirka Norca. ZP Gospić je pokrivalo Ličko-senjsku, Primorsko-goransku i Istarsku županiju. Dobili smo i ojačanja, tako da su pod našim zapovjedništvom bile i 1. gardijska brigada Tigrovi te 150. brigada HV. Zborno područje Gospić je u operaciji Oluja brojilo gotovo 30 tisuća ljudi. Nosim brojne uspomene na neustrašive hrvatske vojnike, njihovo domoljublje i spremnost na žrtvu, i upravo zbog toga sam se za vrijeme operacije najviše bojao da neću nekom svojom brzopletom i pogrešnom odlukom dovesti do stradavanja na našoj, ali i na drugoj strani.

:: I na drugoj strani?

Da, jer mi smo uvijek vodili računa provesti operaciju sa što manje žrtava. To je bila suština: postići cilj, a da žrtve pritom budu minimalne. Ta briga oko žrtava je bila jedna od najvećih mojih opterećenja. Na drugom mjestu je bilo hoću li biti ranjen, hoću li postati nepokretni invalid, a tek na trećem mjestu sam razmišljao o svom životu ili smrti. Dominirao je ponos, odgovornost i želja da to pitanje konačno riješimo. Ti su se osjećali u meni snažno prožimali.

:: Spomenuli ste generala Norca. S obzirom da ste iznimno pazili na žrtve, kako je moguće da se dogodilo da bude osuđen za ratni zločin?

Bio sam njegov zamjenik od 1994. godine, a što se dogodilo prije tog vremena, o tome ne znam i ne bih mogao govoriti. U vrijeme dok sam bio s njim, dok smo zadaće obavljali zajedno, mogu reći da ih je general Norac izvršavao časno, pošteno, odgovorno i prije svega domoljubno, njegujući pozitivan odnos prema postrojbi i prema vojnicima, prema zadaći i borbenoj spremnosti ZP Gospić.

:: Vi ste jedan od zapovjednika koji su bili ranjeni. Kakve su posljedice?

Bio sam ranjen 1992. kao zapovjednik 153. velikogoričke brigade,  u obje noge. Dobio sam više šrapnela pa danas imam problema s promjenom vremena, ponekad i s nesanicom, ali sve je dobro prošlo, dragi Bog me sačuvao.

:: Bili ste i jedan od prvih zapovjednika koje je predsjednik Tuđman pohvalio. Koliko vam to znači?

Bilo je to 1993. kada je predsjednik, uz generale Norca, Kruljca, Bagarića, brigadira Matka Raosa, pohvalio i mene. Pohvaljen sam za zapovijedanje TG -153. te za ukupan doprinos razvoju Oružanih snaga. Ta mi pohvala mnogo znači. Predsjednik Tuđman je bio vrhovni zapovjednik Oružanih snaga koji je svojom vizijom i sposobnošću zapovijedanja omogućio da provedemo tako zahtjevnu operaciju kao što je bila Oluja. Ne vidim osobu koja bi za to bila sposobnija. On je bio osoba koja je u sebi objedinjavala i ratno iskustvo i viziju oslobađanja Hrvatske i vojno znanje i sposobnost donošenja strateških odluka za budućnost RH. Bio je najbolji izbor hrvatskog naroda u tom vremenu.

:: Osim što ste primljeni u vojni Hall of Fame, odlikovao vas je i američki predsjednik Barack Obama. Za što ste ovoga puta nagrađeni?

Zbog doprinosa mirovnoj operaciji NATO-a u Afganistanu, suradnji Hrvatske i SAD-a te jačanju regionalne suradnje. Hrvatska ima odličan odnos sa SAD-om i ja sam se u tom procesu trudio maksimalno dati svoj doprinos. 

:: S obzirom da ste jedan od onih koji su je stvarali, jeste li zadovoljni smjerom u kojem se razvija Hrvatska vojska?

HV je prošla transformaciju koju ni jedna vojska u svijetu nije prošla. Rođena u ratu, stvorena od nule. Premda smo s ustrojem ZNG-a počeli 28. svibnja 1991., već do kraja godine stvorili smo 64 brigade. Te smo iste godine bili sposobni voditi veće oslobodilačke operacije. Stratešku stanku nastalu Sarajevskim primirjem 3. siječnju 1992. HV je iskoristila razvojem vojnoga obrazovnog sustava i stvaranjem Hrvatskog vojnog učilišta u kojem su se školovali časnici i dočasnici koji su kasnije vodili i sudjelovali u oslobodilačkim operacijama, za provedbu obuke i vrlo složenih vježbi, razvoj doktrine i sve one druge aktivnosti koje su nam omogućile da HV 1995. bude sposobna u kratkom vremenskom intervalu osloboditi Hrvatsku i pomoći oslobađanju BiH. Premda smo tijekom Oluje imali više od 230 tisuća pripadnika OS, opet smo u veoma kratkom vremenu izvršili demobilizaciju da bismo 2000. g. ušli u Partnerstvo za mir i s tim krenuli graditi mirnodopsku vojsku koja je sposobna doprinositi miru i stabilnosti širom svijeta, ne samo u RH. Već 1999. šaljemo i naših prvih deset promatrača u mirovnu misiju UN-a u Sierra Leone, a 2003. upućujemo naše vojnike u jednu tako zahtjevnu operaciju kao što je bila ona u Afganistanu. Vrhunac je naravno ulazak u NATO 2009. i potpuna integracija naših Oružanih snaga u NATO strukturu snaga u manje od tri godine. Takav transformacijski zamah u tako kratkom vremenu, to su mi potvrdili američki generali, od korisnika sigurnosti do davatelja sigurnosti nikada ni jedna vojska nije ostvarila. Danas smo prepoznati i cijenjeni kao pouzdan i sposoban partner što je dokazano u Afganistanu gdje smo nakon 12 godina uspješno zaključili operaciju ISAF bez ijednog teže ozlijeđenog, ranjenog ili poginulog pripadnika.

:: Jako ste ponosni?

Jako sam ponosan na HV koja se razvila u modernu, dobro obučenu mirnodopsku vojsku i mi ćemo to pokazati na mimohodu i na svečanoj proslavi u Kninu. Pokazat ćemo da smo vojska puna ponosa, sposobna u svakom trenutku obraniti zemlju i zaštititi građane. Pokazali smo to i u Gunji i na Pelješcu, nema te situacije u kojoj naš vojnik neće biti tamo gdje treba - u vatri, vodi, potresu... uz svoj narod. Ponosan sam na hrvatske vojnike.

:: Što možete učiniti da u budućnosti spriječimo odlazak profesionalaca poput onih iz "Krila Oluje"?

Mi u svakom slučaju želimo zadržati naše pilote, koji su među najboljima u svijetu i vrlo su cijenjeni među svojim kolegama. MORH i OS poduzeli su odgovarajuće mjere kako bi pilotsko zanimanje učinili atraktivnijim i privlačnijim, pa tako, ove godine imamo 12 kandidata za studij aeronautike, što dugo nije bio slučaj. Također, radi se i na poboljšanju statusa i profesionalnom razvoju pilota, uključujući i osiguravanje što većeg broja raspoloživih sati naleta, razmatranje nabave novih ili rabljenih letjelica zapadne proizvodnje. Naši piloti su, mogu slobodno reći, uzor svojim kolegama u svijetu. Njihova kvaliteta je prepoznata i kroz obuku pilota i tehničara brojnih stranih država poput Češke, Mađarske, Poljske, Litve, BiH, Makedonije, Omana i Afganistana. Zahvaljujući toj kvaliteti naših pilota, uspjeli smo u roku od tri mjeseca stvoriti novi, već sada odličan sastav akro-grupe Krila Oluje koji mogu izvoditi zahtjevan i atraktivan program kao i njihovi prethodnici. Intencija nam je i nadalje zadržati postojeće sposobnosti i akro-grupu Krila Oluje u sastavu OS.

:: Kako odgovarate na kritike da je mimohod skupa igračka, pa i militantna?

Ja to ne bih tako doživljavao. Povijesno mimohodi su nastali u cilju odavanju počasti pobjedničkoj vojsci, tako da one vojske koje organiziraju mimohode čine to povodom dana kojim obilježavaju pobjedu. Hrvatska vojska je pobjednička vojska, koja je veličanstvenom pobjedom u Oluji donijela mir i stabilnost u Hrvatskoj, ali i stvorila preduvjete za konačni poraz velikosrpske politike i samim time za izgradnju mira i stabilnosti na jugoistoku Europe. Ovo su dani ponosa i slave, mimohod i središnja proslava u Kninu su jedinstven način obilježavanja i proslave naše pobjede u Domovinskom ratu koja je donijela stabilnost cjelokupnoj Jugoistočnoj Europi. I to treba dostojanstveno slaviti. Također, želimo da narod vidi svoju vojsku, da vidi treba li više ili manje ulagati u njezin razvoj i, u krajnjoj liniji, da vidi za što izdvaja svoj novac.

:: Možete li komentirati vijest da će Srbija i Republika Srpska 5. kolovoza proglasiti dan žalosti?

Trebamo znati da je do iseljavanja srpskog stanovništva došlo temeljem zapovijedi iz Beograda. Nitko nikada nije prisiljavao srpsko stanovništvo da napusti RH. Kada je pukovnik Čedo Bulat generalu Petru Stipetiću predavao 21. krajiški korpus, bila je to čestitka na časnoj pobjedi. Pa mi smo njihovim časnicima i dočasnicima ostavili čak i naoružanje! Nama je žao svih nevinih žrtava koje su stradale, ali na žalost tako složena operacija ne može se provesti, a da nitko nevin ne strada.

:: Govoreći o mimohodu, dio javnosti proglašava ga fijaskom. Kako odgovarate na takve ocjene?

Mislim da će hrvatski narod biti ponosan na ono što će Oružane snage RH pokazati i na mimohodu u Zagrebu i na središnjoj proslavi u Kninu.

:: A kako komentirate izostanak "savezničkih" vojnika?

Oluju smo proveli mi i mi ćemo Oluju dostojanstveno obilježiti. U svečanoj loži sjedit će i predstavnici stranih zemalja, no treba znati da se obilježavanja pobjeda općenito ne provode s nekim većim brojem stranih gostiju. Francuska uvijek pozove jednu ili dvije države, Italija će ove godine provoditi mimohod bez gostiju, Belgija također.

:: Mimohodu neće prisustvovati dio branitelja. Što im možete poručiti?

Bit će hrvatskih branitelja. Oni koji se osjećaju povrijeđeno ili pogođeno, slaviti će na jedan ili na drugi način. I mimohod i svečanost u Kninu, jedinstvena su proslava i obilježavanje 20-te obljetnice vojnoredarstvene operacije Oluja. Mimohod se ne natječe protiv proslave u Kninu, to je komplementarno i čini cjelinu koja će se očitovati zajedničkom i jedinstvenom proslavom i u Zagrebu i u Kninu. Ako će netko sudjelovati u Kninu, a ne u Zagrebu, ili obrnuto, u tome ne vidim ništa negativno. Možda netko ne može stići na obje proslave jer su vremenski bliske, a provode se na značajnoj udaljenosti, možda se nekome čini bitnijim da se pojavi na jednom ili drugom mjestu, ali ja obilježavanje proslave Oluje u Zagrebu i Kninu vidim kao bogatstvo u kreativnosti proslave Oluje. Zato pozivam sve hrvatske građane da ponosno istaknu naš stijeg na Dan pobjede.

::Vjerujete li da će se građani odazvati proslavi u velikom broju?

Pozivam građane da dođu u što većem broju i na mimohod i na središnju proslavu u Kninu. Želio bih da građani dođu i da taj veliki dan obilježimo kako on to zaslužuje – lijepo i ponosno!

>> Tko će iz veteranskih krugova sjediti u svečanoj loži

>> Pripreme za mimohod u punom su jeku, gradom prodefilirala vojna vozila