Svi koji prate dinamični i napeti kviz “Potjera” koji se utorkom i nedjeljom prikazuje na HTV-u 1 vrlo vjerojatno su primijetili spretnog, zaigranog i znanjem zavidno potkovanog Deana Kotigu, koji je u kvizu poznatiji kao lovac. Deanov je zadatak zaustaviti četvero natjecatelja, koliko ih sudjeluje u svakoj emisiji, na putu prema osvajanju novčanih dobitaka, a 25-godišnji prvostupnik povijesti i magistar komparativne književnosti te iskusni kvizaš u toj je potjeri vrlo uspješan.
Zbunio se na laganom pitanju
– Znanje koje pokazujem u “Potjeri” i koje sam pokazao i u drugim kvizovima u kojima sam dosad sudjelovao skupljam cijeli život Coueovom maksimom “Svaki dan u svakom pogledu sve više napredujem”, samo ga je potrebno znati uočiti, i biti zainteresiran i zaigran. Okrenite se oko sebe i naići ćete na stotinu stvari o kojima zapravo i ne znate mnogo, a današnja dostupnost informacija (čitaj: Wikipedia) omogućuje da u sat-dva istražite sve to. Naravno, najviše tog znanja je ipak došlo kroz čitanje knjiga i knjiga, časopisa i časopisa, te igranje kvizova i kvizova – otkriva Dean. Slijedom njegovih nekadašnjih kvizaških nastupa urednički odbor “Potjere” kontaktirao ga je i pozvao na audiciju za kviz koja se, kaže Kotiga, sastojala od jednog vrlo zeznutog pisanog testa opće kulture i intervjua, a oboje je dobro obavio. Nakon nastupa u kvizovima poput “Tko želi biti milijunaš” i “Kviskoteke”, izazov mu je okušati se u “Potjeri” jer pitanja izrazito variraju u težini, kao i područja iz kojih dolaze, što iziskuje maksimalnu koncentraciju. – Osim što se skače s povijesti na film pa onda na glazbu i književnost, promjenjivost težine pitanja dodatni je šok. Tako sam, na primjer, u prvoj emisiji točno odgovorio na pitanje “Kojom je zemljom vladao Bokassa?” ali sam se onda zbunio na “Koliko očnjaka ima odrasli čovjek?”, što nekome može zvučati suludo. No, takve su se stvari događale i u drugoj i trećoj epizodi, a bit će ih i dalje – iskreno kaže. Bliski ljudi redom ga hvale kako se snašao u ovom game showu u kojem mogu pobijediti samo oni širokog znanja, ali i brzog razmišljanja.
– Komentari ljudi čija mišljenja cijenim uglavnom su odlični, što mi mnogo znači jer sam svjestan da bi mi oni rekli da stvar ne valja kad ne bi valjala. Ovako dobivam potvrdu vlastitog mišljenja kako je riječ o super projektu, ali i o tome da sam se i sam solidno snašao u svemu tome. U lovčevoj sam stolici isti onakav kakav sam i izvan nje, što znači ekstrovertiran, komunikativan, sklon provokaciji, zaigran – smiješeći se govori. Projekt je tek krenuo, tako da se još ne može odrediti ritam snimanja, ali Kotiga je zasad snimao dvaput po dva dana, i to obično tako da imaju materijala za tjedan do dva unaprijed.
– Kako smo se već ispraksirali, snimanja odradimo gotovo u realnom vremenu prikazivanja, što je super za takav projekt jer dinamika i napetost ne smiju padati. Voditelju Tariku Filipoviću ovo je prilično nov format, kao i drugima, ali se već dobro snašao, brz je kad treba biti brz, opušten i pričljiv kada treba biti opušten i pričljiv, a sigurno će s vremenom, kao i svi mi, postati još bolji – komentira. Kotiga je prije šest godina, kad mu je bilo samo 18, briljirao u novom izdanju kultne “Kviskoteke” pobijedivši dvostruko starije natjecatelje.
Guta knjige
– Pobijediti u “Kviskoteci” bio je izvrstan osjećaj! Uvijek je lijepo pobijediti, ali ja igram ponajprije da bih igrao, da bih uživao u dobrom kvizu i testirao sam sebe. Tek onda dolaze pobjede nad drugima i nagrade, to je ustvari sve sporedno. “Kviskoteka” je bila i ostala kraljica kvizova i izuzetno sam ponosan što sam bio makar i mali dio takvog projekta – kaže. Najveći iznos koji je dosad osvojio bio je onaj u kvizu “Tko želi biti milijunaš” kad je s pitanja za 250.000 kuna pao na 32.000 kuna.
– Novac sam potrošio na najnoviju DJ opremu, kupivši u Trstu dva CD svirača, mikser i slušalice marke Pioneer, najbolje od najboljeg, i bio sam sretan kao mala beba!
Deanov uži interes je kultura općenito i znanjem, kako kaže, solidno pokriva područje od filma do opere. A što bi još volio naučiti?
– Trebao bih nadograditi znanje iz mnogih područja, ponajprije hrvatske geografije, ali svjestan sam da to dolazi kroz život i ne pada mi napamet to “učiti”, nego organski doći do tog znanja, putujući, istražujući, i na slične načine – ističe. Znanje o filmu iskoristio je i za pisanje o sedmoj umjetnosti. Već pet godina piše filmske kritike, a njegovi tekstovi objavljivani su u svim medijima u kojima se tekst o filmu mogao objaviti.
– Najdraži su mi redatelji Jean Renoir, Billy Wilder, Federico Fellini, Martin Scorsese i David Fincher, a najdraža su mi filmska razdoblja talijanski neorealizam i američki novi Hollywood – govori ovaj zaljubljenik u film i pisanu riječ.
– Čitam zaista sve i svašta, najrazličitije moguće stvari. Zadnjih tjedan-dva pročitao sam “Priručnik za hodače” Ede Popovića, Taschenovu monografiju o Matisseu, nekakvu knjigu o pokretu Hare Krišna čijeg se naslova ne sjećam, Berardijev i Milazzov strip “Welcome to Springville” itd. - nabraja.