Voljeni Führeru, bilo bi predivno darovati vam sreću!

Oh, voljeni moj Führeru, jučer sam čitala Vašu toliko cijenjenu knjigu i ono što sam pročitala nije moglo ući u moju glavicu; nisam bila sigurna jeste li se šalili ili ste mislili ozbiljno. Ah, već sam se sva rastopila od silne radosti. Budući da ste Vi jedini čovjek kojemu sam se oduvijek divila, bilo bi predivno darovati Vam sreću. Kako ste inače, dragi moj Führeru; nadam se dobro. Molim Vas, čuvajte se prehlade. Triput Sieg Heil!”

Tako je u ljeto 1938. Gertrud Juliane iz Koblenza izrazila ljubav voljenom Adolfu Hitleru, čija je popularnost u Trećem Reichu u to vrijeme bila na vrhuncu. Mlada Gertrud bila je jedna od mnogih njegovih obožavateljica, a njezino pismo samo je jedno od desetaka tisuća drugih koje je njemački narod slao zloglasnome kancelaru.

U moskovskim arhivima (kamo ih je odnijela Crvena armija) pronašao ih je njemački povjesničar Henrik Eberle, istražio ih, komentirao i prošle godine objavio u knjizi “Pisma Hitleru – pisma naroda svome vođi”. Javnosti je time prvi put omogućen uvid u dokumente iz razdoblja 1925.-1945. koji svjedoče o bezgraničnoj odanosti njemačkoga naroda svome Führeru.

Ta autentična povijesna građa, koja otkriva raspoloženje u Njemačkoj uoči i nakon Hitlerova dolaska na vlast, prava je riznica za povjesničare, sociologe i psihologe jer nudi dosad neslućene spoznaje o tome kako se jedan narod doslovce klanjao najvećem zločincu 20. stoljeća. Zahvaljujući riječkom nakladniku IPD-u i Večernjem listu, ta senzacionalna pisana svjedočanstva od danas su dostupna i hrvatskim ljubiteljima publicistike.



Uvjereni u ljubav
U silnom mnoštvu pisama nalazimo ljubavne ponude, zakletve na vjernost, izraze beskrajnog divljenja, zahvale, pjesme, molitve, zamolbe, prijedloge, a u manjem broju i prosvjede. Mnoga od njih pročitao je osobno Hitler te na njih i odgovorio, a za sva ostala pobrinuli su se voditelji njegove privatne kancelarije Rudolf Hess i Albert Bormann. Hitleru su pisale vatrene obožavateljice, pobožne malograđanke, zagriženi antisemiti, poltroni, pjesnici, vidovnjaci, izumitelji, učitelji i učenici, roditelji i djeca, redovnice i svećenici, članovi Nacionalsocijalističke stranke...

Bilo je muškaraca, žena i djece koji su doista bili uvjereni u svoju ljubav prema Hitleru. Nazivali su ga novim Mesijom, vođom koji će ih osloboditi omraženog Versailleskog sporazuma, spasiteljem, izbaviteljem od židovstva, smatrali su da je poslan po milosti Božjoj da probudi veliku naciju i obnovi njemački vojni genij. Učinili su od njega mitsku figuru. Podupirali su ga, no okrenuli su mu leđa kad ga je napustila ratna sreća.

Broj pisama koja je Hitler primao govorio je i o njegovoj popularnosti. Godine 1925. njegova bi pisma stala u jednu mapu za spise, no 1933. bilo ih je već oko pet tisuća. Godine 1934. pristiglo je najmanje dvanaest tisuća pisama, 1941. više od deset tisuća, a u travnju 1945. rođendan je Hitleru čestitalo manje od stotinu ljudi.

Ljudi su se omiljenome vođi dodvoravali na različite načine. Jedna veleposjednica poslala mu je u zimu 1933./1934. poveću pošiljku meda. “Moj Führeru”, napisala je, “neka okus ovog prirodnog, netretiranog pomeranijskog proizvoda ublaži veliki gubitak Vaše duhovne i tjelesne energije. S divljenjem i ljubavlju, Vaša...” Obožavateljica Lotti, pak, posvetila mu je pjesmu: “Za Tebe se sve, sve mora učiniti/ Pa i reći Ti da bi se trebao odmoriti./ Cijeli dan u radu ne posustaješ/ Jer kraja nema mukama Tvojim/ Zato i dalje tako dobar vođa bit ćeš./ Dragi Führeru, mislim da znaš što ti reći želim./ Snažan Sieg Heil našemu Führeru! Tvoja zahvalna Lotti H.”

Vođa Trećeg Reicha imao je i poslovnih ponuda. Tko zna koliko bi zaradio da je 1932. dopustio vlasniku jedne tiskare da na njemačko tržište plasira Hitlerovu cigaretu i Hitlerovu cigaru. Sa sličnim se nakanama Führeru obratio i poduzetnik koji je htio lansirati novi filtar za cigarete koji “zadržava 70 posto nikotina” te cigarete “Hitler”. Tvrdio je kako te cigarete bez štetnih
posljedica smiju pušiti čak i ljudi kojima je pušenje strogo zabranjeno zbog bronhitisa ili upale grkljana!



Ošišao bi Führera
Već u prvim tjednima nakon što je postao kancelarom, Hitler je bio preplavljen sličicama svetaca, izvezenim rupčićima, kravatama i čarapama. Na dar je dobivao runoliste, a bilo je i onih koji su mu htjeli prepustiti svoga “dobrog psa čuvara”. Vrlo je neobično pismo frizera Curta Rudolfa iz 1935. godine koji je poželio doći u Berlin s posebnom nakanom: “Pun nade pitam mogu li dobiti odobrenje da jednom ošišam našega Führera?

Kad biste mi to omogućili, za mene bi to bio najsretniji trenutak u životu. Pribor za šišanje vrlo bih rado sam donio. Spreman sam i otrčati do Berlina. Sve bih učinio za to. Nije upitno bih li našega Führera dobro ošišao, jer u svom poslu imam dovoljno prakse i mogu udovoljiti svakom zahtjevu...”

I ova svjedočanstva pokazuju da nacistički režim nikad ne bi mogao opstati bez Führerova kulta, bez mita o Hitleru. Fanatično obožavanje širokih masa bilo je presudno za jačanje destruktivne sile divovskih razmjera.