korištenje službenog automobila

Vozači znaju svaku tajnu ministra, a na dulji rad se ne bune

Foto: Davor Javorovic/PIXSELL
Vozači znaju svaku tajnu ministra, a na dulji rad se ne bune
Foto: Jurica Galoić/PIXSELL
Jurica Galoić/PIXSELL/ilustracija
Autor
Ivanka Toma
24.12.2014.
u 16:11
Između dužnosnika i njegova vozača u pravilu se razvije poseban odnos, jedna vrsta bliskosti
Pogledaj originalni članak

Između dužnosnika i njegova vozača u pravilu se razvije poseban odnos, jedna vrsta bliskosti. A to vrlo često stvara probleme službama koje su unutar Ureda za opće poslove Sabora i Vlade zadužene za “servisiranje” dužnosnika i njihovih putovanja – kaže nam osoba koja je po prirodi svoga posla dobro upućena u to kako u svakodnevnim situacijama funkcioniraju dužnosnici.

Našeg sugovornika uopće nije iznenadila fotografija ministra zdravlja Siniše Varge koja je svjedočila da je za vikend na skijanje u Italiju otišao službenim automobilom – i s vozačem. „Ministri imaju pravo na službeni automobil s vozačem 24 sata dnevno i brzo se naviknu na tu pogodnost pa zaborave da u nekim situacijama to pravo nije baš uputno konzumirati“, kaže i objašnjava kako dužnosnici polaze od toga da rade po cijele dane pa su im vozači doista potrebni. No pritom zaborave kako to izgleda običnim građanima. Vozači se, nastavlja, također naviknu na tempo koji ima njihov šef i ne bune se protiv njega. Tim prije što vožnje navečer ili u kasne sate znače prekovremeni rad, a dulja putovanja donose dnevnice. Ako su dnevnice inozemne, tim bolje.

Uvode smjenski rad

Prvi problem s kojim se stručne službe zbog toga suočavaju prekovremeni su sati i dodatni troškovi koje skupe vozači, a budu toliki da nerijetko dosegnu još jednu njihovu plaću. Da bi tome nekako doskočili, u Saboru i Vladi za potrebe dužnosnika koji imaju pravo na vozača nastoje uvesti po dvojicu i njihov smjenski rad ne bi li se izbjeglo gomilanje prekovremenih sati. Pritom se, međutim, jednako nailazi na otpor vozača kao i dužnosnika. Vozači žele zaraditi što više, dok dužnosnici žele vrijeme provoditi s osobom koju su upoznali i u koju su stekli povjerenje. Tim prije jer za vrijeme vožnje, posebno na duljim putovanjima, vode telefonske razgovore koji nisu za svačije uši, bilo da se radi o privatnim razgovorima ili je riječ o poslu.

Na te probleme nije imuna nijedna vlada, o čemu govore i nalazi Državne revizije. Tako se u reviziji za 2012. godinu (ovi dijelovi revizije iz 2013. nisu objavljeni) Vladu upozorilo da je prekovremeni rad dijela zaposlenika četiriju ureda Vlade u 2011. trajao dulje od 180 sati. U prvoj godini mandata Zorana Milanovića Vlada je uspjela bitno smanjiti rashode za bruto plaće za prekovremeni rad, i to za 51,3 posto, što je u kunama iznosilo čak 2,2 milijuna. No vozači su i dalje ostali problem pa je revizija Vladi naložila da i nadalje suzbija prekovremene sate jer su vozači opet bilježili prekovremeni rad dulji od 180 sati.

Slično je pokazala i revizija za Sabor. Tijekom 2011. godine rashodi za bruto plaće za prekovremeni rad iznosili su 2,3 milijuna kuna, da bi se tijekom 2012. godine smanjili za 25,8 posto i iznosili su 1,7 milijuna. Revizija obavljena u 2013. uočila je da se u Saboru bolje organizira rad i da je to smanjilo rashode za prekovremeni rad, ali nedovoljno.

U Vladi nam kažu kako se o tome vodi računa i nastoji se izbjeći da zaposlenici u tehničkim službama, posebno vozači, puno rade izvan redovne satnice. No koliko će se u tome uspjeti, uvelike ovisi o dužnosnicima koji imaju pravo na vozače 24 sata dnevno, a kod štićenih osoba, čija zaštita obuhvaća i članove obitelji, to se pitanje proteže i na njih.

Supruga predsjednika Republike Ive Josipovića Tatjana Josipović, iako spada u rang osoba kojima se mora dati zaštita, takve je usluge odbila, a ne koristi ih ni njihova kći. S druge strane, bivša premijerka Jadranka Kosor iskoristila je pravo da i nakon isteka mandata bude štićena osoba, a isto pravo po isteku dužnosti ministra unutarnjih poslova koristio je i Tomislav Karamarko. Doduše, Kosor i Karamarko pritom su polazili od procjene tajne službe da im je zaštita potrebna.

Politička odgovornost

Dok pojedini ministri tijekom vikenda (poput Miranda Mrsića) sami sjedaju za volan, drugi se ipak ne odriču komocije. Stvar je u njihovu osobnom stavu te osjećaju za političku odgovornost i poruke koje, s obzirom na dužnost koju obnašaju, šalju svojim ponašanjem.

U „Odluci o uvjetima korištenja službenih osobnih automobila, mobilnih telefona, redovnih zrakoplovnih linija, poslovnih kreditnih kartica, sredstava reprezentacije, te načinu odobravanja službenih putovanja“, izmjenu koje je nakon Vargina izleta najavio premijer Milanović, stoji da prva skupina dužnosnika, u koju spadaju predsjednik Vlade, potpredsjednik i ministri, non-stop ima na raspolaganju službeni automobil srednje više klase i službenog vozača.

>>Ministri se i dalje voze u skupocjenim Audijima

>>Varga simbolično otvorio ploču Veteranske bolnice u Općoj bolnici Zabok

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 17

SA
sablja810
18:08 24.12.2014.

Ovo ministar ? I, onda ovakav gaf ?! Nakon toga ga kamere snimaju kako bjezi od novinara. Ovo nema smisla premijeru, ministre ponudite mandat nekom drugome. Ovo moze biti normalno samo na istoku. Bahatosti nikad kraja.

Avatar Baroudeur
Baroudeur
16:29 24.12.2014.

Buduci da izgleda da je sve to kod nas najnormalnije pa zasto o tomu cak i pisati jedan clanak? Koliko ja znam drugdje to bas nije tako ali vjerovatno da to oni nisu dobro svatili ...

LE
leica2003
16:52 24.12.2014.

Namjerno su za sve ostavili samo moralnu odgovornost jer morala nema i nitko ne može biti kažnjen. Ljetos se kratko spomenulo kako je neki pomoćnik ministra išao sa službenim automobilom na more i imao sudar pa nikom ništa. Kerum se ne pojavi u saboru cijeli mandat, ali naravno da je došao kad je trebalo spasiti izglasavanje proračuna. Da ga nisu izglasali išli bi novi izbori i ode saborska plaća. Bljuje mi se od tih ljudi...