Vozačici uvjetna kazna: Da, kriva sam, Marko zna koliko mi je žao...

Kakav je to čovjek koji poduprt štakama korača polako prema sudnici u kojoj će sresti ženu zbog koje je ostao bez obje noge i kad ju ugleda, nasmiješi joj se i zagrli je čvrsto. I pita "Kako si"... Satnik Marko Pavković (43) uistinu je jedinstven po veličini svoga srca, snazi da oprosti, dobroti i humanosti od koje zastaje dah. Profesorici Bernardini Petrović (45), za koju je molio zagrebačkog suca Marijana Bertalaniča da je blago kazni, izrečena je u ponedjeljak uvjetna osuda od godinu dana zatvora uz rok kušnje od tri godine jer je u ožujku skrivila nesreću nakon koje su Pavkoviću amputirane obje potkoljenice. Nikad se prije nije dogodilo da žrtva na sudskom hodniku uoči procesa, koji je završen u danu, prijateljski grli krivca za svoju tragediju. Tako nepodnošljivo lako to može napraviti samo satnik Pavković.

Susprezala suze

– Ne bih volio da gospođa Petrović, sada moja prijateljica, završi u zatvoru – jednostavno je kazao sucu. A ni njoj nije bilo nimalo lako iako je prošlo pola godine od nesreće, kad je u ponoć sa 1,97 promila alkohola naletjela autom na Pavkovića na Aveniji V. Holjevca dok je on s upaljena četiri žmigavca stajao pokraj prtljažnika automobila, želeći izvaditi trokut i reflektirajući prsluk, kako bi promijenio izbušene gume. Na sučevo pitanje smatra li se krivom, uzvratila je drhtavim, oporim glasom: – Da. Smatram se krivom i preuzimam punu odgovornost za ono što se dogodilo. Želim reći da mi je jako žao što sam satniku Pavkoviću nanijela emocionalne i tjelesne ozljede. On zna koliko mi je žao zbog svega što se dogodilo... Dok je govorila, trudila se suspregnuti suze. Rijetko se događa da se optuženi tako očito muči u sudnici sa svojom krivnjom, a da nitko ni na tren ne posumnja da je to glumljeno zbog ublažavanja kazne. B. Petrović je profesorica na Filozofskom fakultetu i majka dvoje malodobne djece. Nikada prije nesreće nije dobila ni kaznu za pogrešno parkiranje. Zbog vožnje u pijanom stanju Prekršajni sud joj je oduzeo vozačku na 20 mjeseci i uvjetno ju kaznio.

Važan joj njegov oprost

Uz nju je u sudnici bio suprug, također profesor, koji joj je, kaže, uz obitelj, prijatelje i Marka pomogao da prebrodi ono što se dogodilo. Ako je nekome čudna ova veza žrtve i krivca, kada ih se sluša, jasno je da je Bernardini Petrović važan satnikov oprost, na jednak način na koji je njemu nakon svega važna njezina briga. Možda zato što daje smisao njegovoj humanosti.

– Jako mi puno znači, viđamo se, puno razgovaramo, svaki vikend mi dolazi u posjet, skuha mi ručak. Bilo bi mi teško da ode u zatvor – objasnio je sucu Pavković, razvedeni otac dvoje djece. Svjestan je da mnogi ne mogu na prvu razumjeti njegove riječi i postupke, pa tako u bolnici Bernardinu nisu htjeli pustiti k njemu dok je ležao na odjelu intenzivne njege.

– A ja sam im rekao: Zašto to branite kad je ja hoću vidjeti? Pavković, kojega je stigla nesreća nakon što se vratio iz misije u Afganistanu, nada se da će se nakon rehabilitacije vratiti na posao u vojnu službu, jer su mu, kaže, dali usmena jamstva za to. Tko bi se usudio ne ispuniti obećanje takvu čovjeku!