Nesreće se događaju. Nekoga svlada umor, netko na skliskoj cesti izgubi kontrolu nad vozilom. Događa se. Nekoga prevari brzina, pa se za čas nađe na 20 km/h preko ograničenja. Netko je nepažljiv pa na raskrižju drugome otme prednost. Događa se.
Ali, pješački se prijelaz ne događa. Zebra je konstanta, iscrtana je na kolniku, najčešće i najavljena prometnim znakom, te se često nalazi u zoni gdje je brzina ograničena na 40-50 km/h. Dijete na zebri ispred škole još se manje događa. Zebra u blizini škole ili parka mora biti zona visokog opreza i poštivanja drugog – u ovom slučaju bitno slabijeg – sudionika u prometu. Tu se nezgoda ne može dogoditi.
Škola je tu, zebra je tu, znak upozorenja i ograničenja je tu. Dijete će kad-tad također biti tu, na zebri. Ako je vidljivost na tom dijelu ceste ugrožena parkiranim autima ili kakvom ogradom, nužno je reagirati i očistiti teren oko pješačkog prijelaza. Vozaču koji je na zebri automobilom udario dijete nezgoda se nije dogodila. On je nezgodu izazvao.
Zakon nam tu nije loš, predviđa dobru kaznu. Na sucima je da prestanu uvažavati olakotne okolnosti vozačima koji nad djecom na zebri demonstriraju snagu jer olakotne okolnosti tu nema. Samo maksimalna zakonom propisana kazna druge će divljake zaustaviti pred pješačkim prijelazom.
Pogledajte video o tome koliko vrijede vozačke dozvole i kada ih trebate zamijeniti:
Ja mislim da u konkretnom slučaju gdje se radi o gospodinu od 73 godine u Mercedesu nije u igri bila neka brzina nego refleksi ... da možemo vidjeti kako se sve odvijalo znali bi ovako su sve pretpostavke. Mislim da bi dijete prije trčalo preko zebre ako misli da će netko stati nego kad vidi da netko juri bez namjere stati.