Uskrsna propovijed kardinala Josipa Bozanića tako je snažno odjeknula da su je mnogi počeli uspoređivati s onom njegovom glasovitom propovijedi iz 1997. o “grijehu struktura”. U čemu bi mogla biti njihova sličnost i podudarnost?
Najvjerojatnije u tome što je kardinal Bozanić, i tada i sada, upro prstom u središte društvenih problema, odnosno javno prozvao centre moći koji gospodare tokovima života, a koji su apsolutno nedodirljivi i samoživi, samoodrživi sustavi iza kojih kao da stoje nevidljive ruke koje vuku nevidljive konce upravljajući i poigravajući se sudbinama milijuna ljudi.
U ovom slučaju, na meti su bile banke, koje su desetke tisuća ljudi dovele do dužničkog ropstva, a država je sve mirno promatrala i praktički nema snage i moći riješiti taj problem svojih građana. Zar nije lihvarski nekome posuditi novac i da je on nakon deset godina (usprkos redovitoj otplati) dužniji nego prvi dan posudbe?! Može se taj kreditor zvati banka ili zelenaš, posve je svejedno, ali je rezultat isti – ropstvo.
Budući da su ljudi za te kredite kupovali uglavnom stanove, danas pod ovrhama ostaju bez njih. Dakle, ostaju bez svoga doma. Prije toga su ostali bez prihoda, a onda i krova nad glavom. Postaju socijalni slučajevi. Puka sirotinja. Tko to može hladnokrvno promatrati i pravdati se da su pri potpisivanju kredita bili takvi uvjeti i da su ljudi trebali bolje čitati ono što potpisuju?
Crkva je osjetljiva na pravdu i istinu. Ma koliko se i sam crkveni vrh katkad doimao bahatim, nedodirljivim i neosjetljivim na život prosječna puka, Crkva ima savršen senzor za prepoznavanje nepravde. A dužničko ropstvo golema je nepravda. I to globalna.
Taj senzor po kojemu Crkva prepoznaje nepravdu zove se evanđelje. Kardinal Bozanić svoju je uskrsnu poslanicu utemeljio na njemu, a lihvarenje je za Boga u nebo vapijući grijeh. Grijeh moćnih i nedodirljivih struktura koje upravljaju našim životima.
>> Bozanić: I svećenici se trebaju kajati za svoje grijehe
>> Bozanić u uskrsnoj poruci: Sada nitko nema pravo pilatovski prati ruke
Neovisno o kardinalu, u Austriji je cca 1/7 pučanstva u kroničnim, nerješivim dugovima - a riječ je o jednoj od top 10 EU država po gospodarskim pokazateljima odnosno ono što je kod nas plaća, tamo je socijalna pomoć. I tko meni ne vjeruje, nek prolista stranice austr. osig. kuća i kako se štite na sve moguće načine, pravnim ogradama, od pokušaja samoubojstava osoba koje se teško zadužene i žele da bar izvuku obitelj, preko životnog osiguranja. Ukratko, ne može se imati kapitalizam - a bez te mračne strane, naročito ne kod nas gdje se rado srlja u dugove, pokazuje uokolo "ima se, može se" (npr. terenci) i ne znaš da li te više ogovaraju kad nemaš ili kad imaš... Ni jedna Vlada, ni sadašnja niti buduće neće biti u stanju zauzdati taj segment pučanstva koji je debt friendly, dakle sklon dugovima svih fela...