Vraćamo se u Hrvatsku, živjet ćemo na selu

Posjetili smo mnoge zemlje, proputovali praktički cijeli svijet, ali nigdje nismo našli ljepši komadić planeta od Hrvatske. Ima more, rijeke, jezera, polja, planine…, kaže Bojana Svalina, Hrvatica koja je sa suprugom i dvije kćeri živjela u Njemačkoj, kad je pitate zašto se cijela obitelj iz njemačkog reda i blagostanja vraća u Hrvatsku. I to ne u Zagreb ili neki drugi grad, nego u seoce šezdesetak kilometara udaljeno od hrvatske metropole, na imanje sa starom kućom na kojem tek treba sagraditi dom.

– Mnogi nam se čude, pitaju što nam je, jesmo li normalni… Kažu, zaletjeli ste se, vidjet ćete da ste pogriješili… Istina je, Njemačka jest jedna od najuređenijih zemalja svijeta, ovdje sve funkcionira, suprug ima uspješnu građevinsku firmu, starija kći ide u školu, mlađa u vrtić, a i ja sam se prilagodila iako mi je u početku bilo jako teško. Ali, isto tako, kad čovjek jednom ode iz svoje zemlje, više nema dom. Ono što ostavi iza sebe može bez njega, a tamo gdje dođe uvijek je na privremenom radu – kazuje žena kojoj to neće biti prvi put da iz temelja mijenja svoj život.

Na jesen grade kuću

Zagrepčanka Bojana Svalina do 2012. godine bila je dio uspješnog menadžerskog svijeta. Nekoliko godina prije toga došla je bolest, karcinom koji je sve preokrenuo. Razvela se, koju godinu poslije ostavila i dobro plaćeno direktorsko mjesto i postala životna savjetnica i motivatorica. U život joj ušao i novi muškarac, koji je u tom trenutku već četvrt stoljeća živio u Njemačkoj. Ponovno se udala i unatoč lošim liječničkim prognozama kao zdrava žena u 45. godini rodila i treću kćer.

Preseljenje u Njemačku podnijela je, kako nam je sama rekla, teže nego karcinom. U međuvremenu zavoljela je tu zemlju, shvatila Nijemce, stekla nove prijatelje, a u gradiću Leonbergu nedaleko od Stuttgarta uhodala i vlastiti posao. Danas drži seminare i radionice o samorazvoju, ima YouTube kanal s desetak tisuća pratitelja, svoj blog. kao i blog na Večernjakovoj blogosferi – "Put prema sebi", piše knjige i inspirira mnoge diljem naše regije.

Sve to planira i nastaviti, ali već od jeseni – s hrvatske adrese, kad počinju i graditi kuću.

– Suprug Marijo rođen je na selu, a ja sam se zahvaljujući njegovima pričama zaljubila u ideju života na selu. Planiramo živjeti od zemlje i sami proizvoditi hranu. Danas postoji mehanizacija i to više ne mora biti naporno i iscrpljujuće kao nekada. Inače, oboje volimo i cijenimo prirodu, samo jedno drvo proizvede kisika za četvero ljudi. Želimo i da naša obitelj živi u takvom okruženju. Jako nam je teško gledati opustjele hrvatske krajeve, zarasla polja… Tužno je da naši ljudi odlaze u Njemačku i Irsku. Praktički, tamo samo rade i gotovo da i nemaju život. Pogotovo ljudi koji sada odlaze. Nisu to više zlatne osamdesete i mnogi sada tamo moraju raditi i više poslova, a ovdje im istodobno imanja propadaju. Mislim da je to sramota za državu – otvoreno govori Bojana i dodaje kako se nada da će ova kriza s koronavirusom, koja ja ogoljela činjenicu u kojoj mjeri Hrvatska ovisi o uvozu, pokrenuti neke pozitivne promjene.

Doprinos njezine obitelji je povratak prirodi i kupnja 55.000 četvornih metara zemlje.

Odluka nije ishitrena

– Život u gradu izvor je stresa i lošeg zdravlja, a selimo se i zbog naše djece. Želimo da odrastaju u kontaktu s prirodom, a ne samo okruženi gadgetima. Starija kći, koja sada ima 16 godina, u početku se opirala, ali sad se već i ona veseli. Najmlađa kći jako je sretna, kad smo je prvi put odveli na imanje sat vremena nije se micala od malog jezera koje tamo imamo. Iako nam se mnogi čude, odluka doista nije ishitrena. A možda je na neki način prevagnulo kad smo shvatili kako žive svjetski bogataši. Većina ih ima kuće u prirodi, na selu, okruženi su životinjama i jedu hranu proizvedenu na vlastitoj zemlji. Pitali smo se, pa što ti ljudi, koji mogu živjeti kako hoće i u kojem god kutku svijeta požele, znaju više i bolje od nas. Danas nam je odgovor kristalno jasan – reći će Bojana, koja ne strahuje ni od povratka u Hrvatsku ni od krize koja se najavljuje.

Bavi se duhovnošću i edukacijom ljudi i, kaže, želi i svojim primjerom demonstrirati koji je put pravi.

– Vraćamo se u Hrvatsku u najvećoj vjeri da će sve biti dobro. Čemu se bojati ičega kad živiš na svojoj zemlji i sam proizvodiš hranu? Tada ne ovisiš ni o kome i nema straha ni od najgore ekonomske krize – uvjerena je naša sugovornica.

A zbog njezine odluke mnogi su joj već na Facebooku iskazali podršku i divljenje, ujedno priznajući da sami nemaju toliko hrabrosti. 

>>> Pogledajte kako razgovarati s djecom o koronavirusu