Kolumna

Vraćanje okupiranog kao hrvatski izvozni proizvod

Foto: Davorin Višnjić/Pixsell
Vraćanje okupiranog kao hrvatski izvozni proizvod
25.10.2018.
u 07:45
Previše je primjera da su se UN-ove misije otegle do besmislenosti i zaledile stanje
Pogledaj originalni članak

Prihvati li se ukrajinski prijedlog i u mandat moguće UN-ove mirovne misije uđu elementi koji su primijenjeni u Hrvatskoj za povratak okupiranih područja, model mirne integracije mogao bi postati hrvatski izvozni politički proizvod. 
Nije ovo prvi put da se rješenja koja su proizašla iz Hrvatske i okolnih država apostrofiraju kao miran način rješavanja sporova.

Prvi je bio dogovor o arbitraži o granici. Nakon godina i godina natezanja, prepucavanja, incidenata, blokade, dvoje je premijera, Jadranka Kosor i Borut Pahor, izvuklo neočekivano rješenje graničnog spora. Dogovor o arbitraži. Ne, ne pretjerujemo. Pregovaranje, dogovor i potom, kao rezultat, arbitraža zaista se propagirala kao model rješenja sporova što je tada, sad već davne 2010., napomenuo i sam Bruxelles. Slovenski se premijer tada i pohvalio da bi se isti model mogao, s malim preinakama, primijeniti i na Izrael i Palestinu. Doduše, gledano iz ove perspektive, arbitraža je sramotno završila, ali ne u sadržaju, nego u njezinoj izvedbi, što ne ide na hrvatsku sramotu.


Mirna reintegracija Podunavlja jedna je od rijetkih UN-ovih mirovnih misija koje su završile uspješno. Previše je primjera da su se te misije otegle do besmislenosti, da im je mandat neodređen ili pak da su potpuno promašene te u principu osiguravaju kakvo-takvo primirje i životarenje, umjesto da, kao u hrvatskom slučaju, na području vrate normalan i legalan život u okviru države. Mirna reintegracija neminovno nosi i težak dio pomirbe. Težak na papiru, ali i u svakodnevnom životu. Nedavno je taj aspekt, uz onaj drugi, politički, bio apostrofiran u Vukovaru.

Stradanja ljudi i na tom području nisu rukom odnesena zbog uspješne reintegracije. Ona je, kao i u slučaju arbitraže, dobar instrument i sadržaj. No i kod nje ključno je pitanje izvedbe i nakon reintegracije. Primjerice, suđenja za ratne zločine ili – zastrašujuće – nestali o kojima se ne zna ništa 20 godina od završetka mirne reintegracije, obveze su koje nisu smjele stati i pomoću kojih će se, u konačnici, ocjenjivati je li mirna reintegracija obavljena uspješno ili će se neriješeni repovi povlačiti toliko dugo da tamošnjem stanovništvu i pravdi ostavi gorak okus.

Pogledajte video o oružju koje je imalo ključnu ulogu u oslobađanju Hrvatske:

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 1

BA
bakulušić
18:02 25.10.2018.

Još malo pa će i manjinska prava biti hrvatski izvozni proizvod iza kojeg stati i UN. Problem je jedino što ga nitko u svijetu ne će htjeti.