U novinama su tiskali veliki razgovor s nekim ekonomistom. On nam najavljuje crnu budućnost: kuna je precijenjena, BDP nedovoljno brzo raste, vanjski dug je prevelik, pa kad se sve to u jednom času poklopi kao što se planeti poklapaju, bit će zlo i naopako. Dok to čitam, proročanstva mi se čine odnekud poznata, kao da sam se već nekad s njima susreo, premda nije morala biti riječ baš o ekonomiji. Onda se sjetim: radilo se o vremenu. Cijelo proljeće novine su donosile prognoze nekakvih instituta koji su tvrdili da će ovo ljeto biti strahovito kišno i vlažno, da se neće moći izdržati i da nas čekaju poplave.
Koliko su se te prognoze ostvarile, to sad svatko vidi: ljeto ne da nije vlažno, nego je sasvim prosječno, a ni poplava, čini se, neće biti. A mi smo tvrdnje tih meteorologa pažljivo čitali i prepričavali ih uz kavu, premda smo znali da je mala vjerojatnost da se ostvare. Jer, tko god trijezno promisli, uvidjet će da je dugoročna prognoza najobičnija praznovjerica. Ona je zasnovana na pretpostavci da se sušno ljeto ponavlja svakih toliko i toliko godina, kišno svakih toliko i toliko, hladno svakih toliko i toliko. A to naprosto nije istina, jer ima silno mnogo faktora koji utječu na vrijeme, pa ne može biti pravilnih ciklusa. Tih faktora ima tako mnogo, da ih nije moguće sve uzeti u obzir prilikom postavljanja dugoročne prognoze.
A nije drugačije ni u ekonomiji. Jer, i tu ima bezbroj komponenata, od buna i ratova u naftonosnim zemljama, preko stanja na burzama, do cijene radne snage na Dalekom istoku. Ukratko, ni tu se ne može mnogo predviđati. Pa, kao što ozbiljni meteorolozi prognoziraju najviše do pet dana unaprijed, tako se i ozbiljni ekonomisti suzdržavaju od proročanstava o stanju gospodarstva za godinu ili dvije.
Pa zašto se onda i ugledni instituti upuštaju u takva meteorološka nagađanja? Zašto onda onaj ekonomist stavlja na kocku sve svoje titule gatajući kao vračara? Odgovor je jednostavan: radi publiciteta. Tako propagiraju svoju struku i ističu njezinu važnost, opravdavaju društvenu lovu koja je u njih uložena. A što se proročanstva ne ostvaruju, to nikome nije važno. Jer, od njih zapravo nema velike štete: kad su oni meteorolozi proljetos proricali katastrofalno ljeto, je li tkogod od europskih turista koji su to čitali otkazao aranžman za ljetovanje?
Nije, dakako da nije. Kao što ni nakon intervjua ovoga našeg ekonomista nitko neće navaliti da prodaje nekretnine ili kupuje dionice. I, to vam pokazuje kakav je današnji položaj znanosti. Ljudi rado čuju što znanstvenici govore, drago im je i kad ima nekakvih senzacija, ali su inače uvjereni da između znanstvenih otkrića i stvarnoga života nema nikakve bitne veze. I, čini se da su u pravu.