Vrata Europe su otvorena

Dvanaest godina nakon završetka Drugog svjetskog rata, Belgija, Francuska, Njemačka, Italija, Luksemburg i Nizozemska potpisale su Rimski sporazum i tako osnovale Europsku ekonomsku zajednicu (EEZ), oslanjajući se na dogovore između razorenih zemalja radi poboljšanja svojih mogućnosti putem ostvarivanja suradnje u proizvodnji i raspodjeli potrebnih, ali oskudnih resursa (uključujući ugljen i željezo).

U tome nazivu sadržana su sva tri ključna elementa toga novog saveza. EEZ je u geografskom smislu bila logično grupiranje susjednih država, počivala je na temeljima ekonomskih potreba i međusobne ovisnosti, a od samog početka nastojala je omogućiti ostvarivanje zajedničkih ciljeva od kojih su najvažniji bili napredak i sigurnost. EEZ je bila praktična i realistična zajednica začeta u teškim vremenima, koja je dosegla svoju zrelost tijekom dviju generacija, a u tome razdoblju prevladala je nove izazove i na najbolji način iskoristila nove prilike.

Pola stoljeća kasnije, uvjeren sam da bi potpisnici Rimskog sporazuma bili iznenađeni ogromnim uspjehom ostvarenim putem procesa koji su pokrenuli. Europa je prosperirala daleko iznad bilo čijih, pa čak i najvećih očekivanja iz 1957. godine, a geografske granice tržišne demokracije proširene su daleko izvan granica šest zemalja koje su osnovale EEZ.
Bosna i Hercegovina želi postati punopravna članica te zajednice europskih država. Bosna i Hercegovina želi potpunu integraciju u Europsku uniju i pristup svim pogodnostima koje nosi integracija.

Dvanaest godina nakon završetka sukoba ovdje u BiH građani ove zemlje suočavaju se s mnogim izazovima s kojima su se 1957. godine suočavali građani europskih zemalja. Da ste od građana europskih zemalja prije pedeset godina tražili da opišu uvjete u kojima žive mogli ste od njih dobiti odgovore da žive u "groznim uvjetima", "teškim uvjetima", pa čak i da su u "očajnoj situaciji". To su bila teška vremena, a mnogi od osnovnih temelja prosperiteta i sigurnosti već su bili uspostavljeni. Građani to nisu znali 1957. godine, ali Europa je upravo stupila na put koji će se pokazati kao najduži i najpozitivniji rast u ekonomskoj povijesti. Oni su bili siromašni, ali su bili na putu da postanu bogati.

Danas je život u Bosni i Hercegovini zaista težak. Međutim, dosta je učinjeno kako bi se osigurao osnovni okvir za napredak i sigurnost. Prije svega, nedavni posjet Sarajevu komesara za proširenje Europske unije Ollija Rehna ukazao je na jednu ključnu činjenicu - vrata Europe otvorena su za Bosnu i Hercegovinu. Europska je unija jasno označila put za pridruživanje i pomogla je, i još pomaže, Bosni i Hercegovini putem osiguranja detaljnih materijala, tehničke i političke podrške kako bi ova zemlja mogla ići tim putem. Međutim, kako je komesar Rehn također naglasio, na liderima ove zemlje je da prođu taj put.

Čini se da neki ljudi, uključujući i neke iskusne političare, smatraju da taj projekt ne može uspjeti zbog neslaganja, nepovjerenja i međusobnog optuživanja koji su, nažalost, i dalje prisutni, što je i razmljivo, kao nusprodukt rata koji je završen prije dvanaest godina.
Možda su ti ljudi premladi pa se zato ne sjećaju nepovjerenja i uzajamnih optužbi koje su bile prisutne u Europi nakon kataklizme od 1939. do 1945. godine.

Ja ih se sjećam. Rimski sporazum potpisali su lideri vlada koje su s mukom nastojale osigurati hranu, smještaj, odjeću i zaposlenje za svoje građane. Europa se još borila s gorčinom i dezorganizacijom koje je uzrokovao rat. Njemačka, jedna od potpisnica Rimskog sporazuma, bila je pod vojnom okupacijom. A jedna od zemalja koje su je okupirale bila je također zemlja potpisnica Rimskog sporazuma - Francuska.

Državnici koji su osnovali EEZ prije pola stoljeća znali su kako se izdići iznad poteškoća s kojima su se suočavali i imati na umu prosperitetnu i sigurnu budućnost. To je ono što danas moraju učiniti lideri Bosne i Hercegovine, oslanjajući se pritom na napredak koji je ostvaren od 1995. godine.
Osnivači EEZ-a odgovorili su na ogromne, ponekad nepremostive izazove s kojima su se suočavali, vodeći se zdravim razumom, svjesni vlastitih interesa, imajući viziju i zadržavajući optimizam.

Ako lideri Bosne i Hercegovine počnu pokazivati te kvalitete, a uvjeren sam da to mogu, ova zemlja može ostvariti brzi tempo razvoja, isti onaj koji su šezdesetih godina doživjele zemlje koje su osnovale Europsku uniju, a koji su zabilježile i nove članice Europske unije čiji je tempo razvoja bio još i brži. Povijest se ne događa sama od sebe, ona se stvara.

Christian Schwarz-Schilling visoki je predstavnik međunarodne zajednice i specijalni predstavnik Europske unije u Bosni i Hercegovini.