'Vratila sam se u Vukovar, sve mislim, sin zna da sam tu, doći će...'

- Vratila sam se u Vukovar odmah nakon rata jer nigdje drugdje ne bih mogla živjeti. Sin mi je ranjen i s bolničkog kreveta odvezen na Ovčaru, živ je zakopan. Sve si mislim, doći će, zna da sam tu, znao je... - govori Anica Ljubas, majka ubijenog vukovarskog branitelja. Hrvojev se život ugasio s 19 godina, prije nego je zapravo i počeo. Njegova je slika na bedžu koji je Anica nosila na sebi u vukovarskoj koloni sjećanja. Majka briše suzu za suzom, rane ne zarastaju, čini joj se, kaže, da su sve dublje i otvaraju se nove.

- Tri i pol mjeseca nisam ni znala da je ubijen, sve dok se Ovčara nije otvorila. Bila sam u logoru, 15 dana zatvorena negdje kod Novoga Sada – prisjeća se.

Tijelo svoga sina Nikole nikada nije našao Marijan Živković. Mladić je imao 26 godina i trebao je, priča otac, tek zasnovati vlastitu obitelj. Stradao je 17. rujna 1991. na Mitnici.
- Živi se dalje, ali svakoga je dana sve teže – priča otac, i sam vukovarski branitelj.

Dok su na grad padale granate, tada 33-godišnja Meri Vovra, vukovarska snaha rodom s Pelješca, dočekivala je branitelje, kuhala im i prala.

- Najteže je bilo kada bi nam javili da je poginuo neki naš prijatelj, onda bi zavladali tuga, plač, žalost. Ta tuga ostaje, nedostaju i danas – započinje ona. Mislila je, priznaje, kako neće živa izaći iz okupiranoga grada. Cijela joj je obitelj, suprug, ona i dvije kćeri od 12 te 17 godina, završila u logoru.

- Kada je Vukovar pao, došla sam u bolnicu, odveli su me potom u vojarnu pa na Velepromet i na koncu u Srijemsku Mitrovicu. Tukli su nas, zlostavljali, znali su me poljubiti u čelo i reći kako će me spašavati. Tek sam kasnije saznala kako taj izraz znači da će me zapravo ubiti – prepričava.

Najviše je strahovala za kćeri. - Rekla sam prijateljicama, ako uspijete, vodite ih u autobuse, za mnom se ne okrećite – prisjeća se. U logoru su ona i kćeri provele tri dana. - Imali smo sreće – nadovezuje se. Suprug je u zatočeništvu, pak, ostao devet mjeseci.

>> Kanadska Hrvatica prisjetila se Vukovara: Slušali smo posljednje javljanje novinara Siniše Glavaševića i plakali