Nakon vala iseljavanja u Irsku i Njemačku te duljeg ili kraćeg rada u inozemstvu, sve je više onih koji se vraćaju u Slavoniju.
– Broj povratnika relativno je mali. U pitanju su uglavnom ljudi koji su prekvalificirani za one poslove koje rade vani. Ima i onih uspješnih priča, dakle ljudi nauče nešto, steknu neki novac pa se vrate ovamo – kazao je izv. prof. dr. sc. Željko Pavić, Katedra za sociologiju, FFOS za HRT.
Branko je u Irsku otišao prije 20, a vratio se prije 10 godina, u vrijeme prvog velikog vala iseljavanja. Ovaj komercijalist radio je u restoranima i postao kuhar. Uskoro otvara svoj restoran.
– Naučio sam jezike, naučio sam dosta nekih drugih recepata i mislim da je sad vrijeme da to primijenim ovdje, na naše područje – rekao je Branko Grozdanić iz Osijeka. U jednom se svi sugovornici slažu: kada je kultura rada u pitanju, Hrvatska se ne može mjeriti sa zapadom.
– Odnos prema radniku, napredak u poslu, to je mislim najbitnije. Vi danas možete početi kao kitchen porter, a za dvije godine završiti kao menadžer. Jednostavno je tako i oni cijene rad – naglašava Igor Vukadinović iz Osijeka.
U Irsku je Zen u prvom redu otišao zbog ljubavi. No nakon pola godine pukla je ljubav i prema djevojci i prema Irskoj. Teško se mirio s kulturnim razlikama i lošim vremenom.
– Start je tamo dosta težak, prvenstveno zbog nekretnina, skupi su najmovi. Vjerojatno vam prvi posao neće donijeti neku bajnu lovu – govori Zen Špehar iz Osijeka.
– Istraživanja pokazuju kako se Hrvati iseljenici u domovinu u velikoj većini slučajeva ne namjeravaju vratiti. Oni koji to ne isključuju, žele to ako su zadovoljeni brojni uvjeti. Svatko mora u životu odvagnuti što mu je važnije – kaže Igor.
– Mi živimo u savršenoj poziciji. Po vremenu, hrani, kvaliteti života, po svemu – naglašava Igor. O vraćanju više razmišljaju oni koji teže stabilnosti, sporijem i opuštenijem načinu života, a koji u većoj mjeri ne uključuje novac. Tek donekle ublažit će veliku štetu koja je Hrvatskoj učinjena gubitkom njezine mladosti.
Video: 'Za kuhara nudim plaću od 2000 eura, za konobara nešto više od 1000, ali nitko ne želi raditi'
Osječani tvrde:" .. kada je kultura rada u pitanju, Hrvatska se ne može mjeriti sa zapadom"...Opisat ću zgodu iz Osijeka . Bio sam tamo poslovno. Dakle, ulazimo u jedan kafić u središtu, pored Starčevićevog trga. Sjedamo. Uposlenik nije ni trepnuo. Sjedi za šankom, puši i pije kavu. I mobitelom šalje poruke. Eto ti njega nakon 10 minuta i pita: "Što ćete?" Nema ni "Dobro jutro" ,a ni "Oprostite na čekanju". (Bi li tako činio u inozemstvu ?) I onda smo se mi pokupili. Otišli smo u Županijsku ulicu i tamo bili pristojno posluženi.