Tesla je volio Zagreb kao glavni grad svoje domovine i prema njemu je osjećao iznimno poštovanje. To najbolje možemo iščitati iz njegova posjeta Zagrebu 1892. kad je u Starogradskoj vijećnici izrekao onu već antologijsku rečenicu: “Smatram svojom dužnošću da kao rođeni sin svoje zemlje pomognem Gradu Zagrebu u svakom pogledu savjetom i činom.”.
Bilo je to godinu dana nakon što je Tesla dobio američko državljanstvo i nedugo nakon što su postala poznata njegova istraživanja struje visokih napona i visokih frekvencija te njihove primjene u umjetnoj rasvjeti. Ujedno, bio je to njegov drugi posjet domovini nakon što je 1884. otputovao u Sjedinjene Američke Države i zaposlio se u Edisonovoj korporaciji u New Yorku. Podsjetimo, 1889. boravio je u Parizu na Svjetskoj izložbi i otvaranju Eiffelova tornja, a potom u rodnoj Lici. A tri godine kasnije, krajem siječnja 1892., doputovao je u Europu kao prava znanstvena zvijezda. Vrata vodećih znanstvenih institucija u europskim centrima moći bila su mu širom otvorena. Svi su htjeli čuti novosti vezane uz njegova istraživanja, njegove poglede na tehnološki razvoj, uporabu energije i viziju budućnosti. Publika je bila oduševljena njegovim pokusima, koji su se mnogima činili na rubu čarolije. O njegovim otkrićima tih godina izvještavali su vodeći svjetski mediji, a utjecajni ljudi iz politike i znanosti željeli su upoznati genija. Tako njegova europska turneja počinje predavanjem u Londonu 3. veljače 1892., pred vodećim britanskim inženjerima elektrotehnike, a potom dva tjedna kasnije u Parizu (19. veljače), u organizaciji francuskog društva fizičara Societe Française de Physique.
Za vrijeme boravka u Parizu, Tesla je dobio brzojav iz Like od ujaka Petra, koji mu javlja da mu se majka teško razboljela i da očekuju najgore. Odmah prekida sve planove, otkazuje drugo zakazano predavanje u Francuskoj i putuje u Hrvatsku. U Lici zatječe majku živu, koja ga navodno dočekuje riječima: “Stigao si, Nidžo, moj ponosu!”. Uz majku provodi njezine posljednje dane života i ona spokojno umire na uskrsno jutro 4. travnja 1892. Njezina smrt shrvala ga je pa i sam pada u bolesničku postelju i puna se tri tjedna oporavlja u Gospiću te u rodnom selu svoje majke Tomingaj kod Gračaca.
VIDEO Zagrebačke fontane - Nikola Tesla
Nakon proljeća provedenog u Lici i “napunjenih baterija”, Tesla dolazi u Zagreb te na poziv tadašnjeg gradonačelnika Milana Amruša drži predavanje pred zastupnicima Gradske skupštine o mogućnostima elektrifikacije hrvatske metropole. Osim glasovitog predavanja u Starogradskoj vijećnici, o čemu svjedoči i spomen-ploča na zgradi u Ćirilo-Metodskoj ulici br. 5 na zagrebačkom Gornjem gradu (danas Gradska skupština Grada Zagreba), ostali podaci o njegovu zagrebačkom boravku ostali su uglavnom nepoznati. Očito je Tesla boravio u metropoli bez posebnih protokola i ceremonija, dakle ne kao počasni gost, već kao “svoj na svome”. Za razliku od Zagreba, gdje je Tesla sam birao gdje će odsjesti i s kime će se družiti tijekom trodnevnog boravka, u Beogradu, koji je posjetio na poziv tamošnje općine nekoliko dana kasnije, bila je isplanirana i pompozno organizirana svaka minuta njegova boravka.
Zaintrigirao je medije
Naime, nakon Zagreba, Tesla je otputovao u Varaždin, a potom u Budimpeštu. Iz Budimpešte je vlakom stigao u Beograd tijekom večeri 1. lipnja 1892. te je ondje proveo ukupno 31 sat (koliko su izračunali srbijanski mediji). Već na kolodvoru dočekala ga je tadašnja beogradska elita te stotine građana, pjesnik Jovan Jovanović Zmaj mu je napisao prigodne stihove: “Beograd je danas srećan, rukujuć se srpskom dikom, i otkriva srce svoje, pred Srbinom velebnikom.”. Dan kasnije Teslu je primio tek ustoličeni kralj Aleksandar Obrenović, a potom su uslijedili susreti, prijami, zdravice… Razgledao je i Narodni muzej, a tijekom susreta sa studentima i profesorima Velike škole u “kratkim potezima je označio uspjehe znanosti u pogledu elektrotehnike, kao i svoje radove na tom polju”, izvijestili su beogradski mediji. Navečer mu je u čast organizirana svečana večera u Vajfertovoj pivari s više od stotinu uzvanika, a tijekom boravka u glavnom gradu Srbije odlikovan je i odličjem svetog Save.
Dakle, mogli bismo u šali reći da je njegov posjet Zagrebu bio radni, a Beogradu paradni. Srbijanskim vlastima, znanstvenim, kulturnim i vjerskim krugovima iznimno je značio taj posjet, kao svojevrsno priznanje njegova srpstva, budući da s Beogradom i Srbijom ranije nije imao nikakvih ozbiljnijih doticaja, osim svoje pravoslavne vjere, odnosno pripadnosti Srpskoj pravoslavnoj crkvi te etničkog podrijetla. Uostalom to je bio njegov jedini posjet Srbiji tijekom cijeloga života.
O njegovu boravku u Zagrebu, hrvatski su mediji izvještavali uglavnom kroz njegovo predavanje u Gradskoj vijećnici. Pisali su pohvalno o Tesli i njegovim otkrićima, ali s daleko manje euforije nego u srbijanskim. Najviše detalja pak doznajemo iz izvješća tadašnjih Narodnih novina s nadnevkom od 25. svibnja 1892.:
“Čuveni elektrotehnički strukovnjak, naš zemljak Nikola Tesla, koji je na poziv gradskog načelnika dra. Amruša došao u Zagreb, da savjetom svojim podupre gradsko poglavarstvo u predmetu uvođenja električne razsvjete razlagao je jučer do podne u prisustvu gradskog načelnika i donačelnika, gradskih viećnikah Mallina i Hudovskoga i gradskog mjernika Lenucia svoje nazore o načelnim pitanjima poduzeća. Gosp. Tesla, čovjek od po prilici 35 godinah, visok, tanak kao jela rodnog kraja, crnih kosah i očijuh, koji na svom širokom čelu nosi pečat genija, držao je dulji expose, iz kojeg crpimo sljedeće važnije podatke. Bez svake dvojbe i bez svakih od ma kuda nastalih prigovorah mora gradska obćina urediti električnu centralu u vlastitoj režiji, i to ponajviše s toga razloga, jer je dan danas pitanje električne razsvjete već izašlo iz experimentalnog štadija, to već s pozitivnim podatcima i stvarima radi. (…) Za grad Zagreb, kao glavni grad ove zemlje, nastaje ne samo mogućnost, nego baš dužnost da uvede tu novu razsvjetu, jer to nije samo koristi za grad sam, nego za cielu zemlju, i rek bi, sramota bi bila za Zagreb, da nije on kolovodja u tom pitanju. Biti će, dakako, potežkoća, ali je svaki početak težak, te će se moći kratkim vremenom i savjestnim radom i te potežkoće prevladati. (…) Nu na temelju svojih vlastitih izkustava savjetuje gosp. Tesla na svaki način upotrebljavanje naizmjenične struje, i to ponajviše s tih razlogah, što su dotični strojevi jeftiniji i jednostavniji i što je manipulacija š njima sa puno manjim troškom skopčana, nego kod strojeva za istosmjernu struju, dalje i s tog razloga, što se svaki novi proiznalazak kod izmjenične struje lakše uvesti može, nego kod istosmjerne struje. Dalje mora se i to u obzir uzeti, da se izmjenična struja puno dalje voditi može, nego istosmjerna. (…) Gradu će biti zadaća da gradjanstvu pokaže koristi koli u razsvjetnom pravcu toli i glede poljepšanja grada samoga. Ali baš ta zadaća učiniti će nuždnim, da grad taj posao sa svim opreznostima izvede, da se promet neporemeti, što bi namah u pučanstvu nepouzdanje prama poduzeću prouzročilo. U tu svrhu preporuči on još jednom sistem naizmjenične struje, koja je u Americi tako napredovala, da je i Edison sam, taj prvak sistema istosmjerne struje, morao napustiti. I to je sigurno velika garancija za valjanost tog sistema, jer inače ne bi praktični Amerikanci za nj prionuli. (…) U ime grada izrazio mu je gradonačelnik dr. Amruš najsradačniju hvalu na njegovom trudu i obećanju, te mu želi za buduće najljepši uspjeh u svojem radu kojim ne samo sebe nego i domovinu svoju pred drugim svjetom diči. U daljnjem razgovoru spomenuo je gosp. Tesla, da sad radi na izvršenju jedne hipoteze, koju sasvim izvršivom smatra koja je od nepojmljive važnosti, naime na prenosu električne struje bez žicah pomočju naravno munjene naše zemlje. Mi želimo našem zemljaku iz svega srdca najbolji uspjeh u tom poslu.“
Plitvička jezera kao Niagara
Narodne novine detaljno su izvijestile o Teslinu prijedlogu elektrifikacije Zagreba, iz čega je razvidno kako se temeljito pripremio te kako je prethodno obišao Plitvička jezera te karlovačko područje da bi iznašao optimalno rješenje za podizanje hidrocentrale. Naime, gradonačelnik Amruš vjerovao je da bi za proizvodnju struje i elektrifikaciju Zagreba bila dovoljna snaga rijeke Mrežnice kada bi se izgradile brana i hidroelektrana između Karlovca i Generalskog Stola. No, imajući na umu da je Zagreb tada imao oko “tri tisuće žarnicah”, Tesla je smatrao da je to nedovoljna snaga, budući da je prema njegovoj procjeni Mrežnica davala otprilike “200 konjskih silah”, a bilo je potrebno dvostruko više za grad veličine tadašnjeg Zagreba. Zato je kao alternativu predložio Plitvička jezera, potaknut svojim iskustvima sa slapovima Niagare, uz napomenu kako bi to bilo nešto skuplje, prijetila bi i opasnost da se uništi dio prekrasnih slapova Korane.
Prema Teslinim izračunima, slapovi Korane kod Kaluđerovca mogli bi dati snagu 3500 konjskih snaga, a imajući na umu da bi se u prijenosu izgubilo 25 do 28 posto, snaga koja bi došla do Zagreba mogla bi napajati ne samo 3 nego 25 tisuća žarulja. Izračunao je da bi Zagreb mogao dobiti rasvjetu za 200, najviše 300 tisuća forinti, a dovođenjem električne energije potaknuo bi se i razvoj gospodarstva zbog praktičnosti električnog motora, na štetu parnih strojeva.
Neki su zastupnici pitali Teslu je li električna energija opasna po ljudski život, na što je Tesla spremno odgovorio da od svih rabljenih energija ni jedna ne pruža toliku sigurnost kao električna jer “kod nje može samo jedna osoba zaglavniti, i to samo zbog neopreznosti”, a i to se može izbjeći ako su vodovi podzemni. Pričao je tako i o iskustvima New Yorka, gdje je u zraku bilo “hiljadah i hiljadah žicah, i danomice su na tim žicama radili 4-5.000 ljudih, ali na godinu ne bi bilo više nesreća nego 2 ili 3 i to najviše stoga što su dotični radnici pijani došli na posao i tako neopreznošću zaglavili.”. Gradski oci zanimali su se i za uvođenje tramvaja s akumulatorima, što je Tesla podržao kao praktično rješenje. Uz to je dao niz instrukcija i savjeta gradskoj upravi oko podizanja hidroelektrane, raspisivanja natječaja, tehničkih pretpostavki… Posebno je upozorio na problem nabave strojeva i velike razlike u cijenama. Zato je preporučio da Grad u vodeće tvornice pošalje svoje ljude kako bi bez posrednika izučili način funkcioniranja strojeva te donijeli objektivan sud o najboljoj ponudi. U tu svrhu čak je preporučio “dva mlada zemljaka, izučena genijalna tehničara, koji bi za taj posao sposobni bili”. Također je pokazao spremnost da u svome laboratoriju u New Yorku ugosti jednog tehničara iz Zagreba, po izboru gradske općine, kako bi ga na licu mjesta podučio pojedinim sustavima i strojevima. A kad prikupe ponude, on je bio i osobno spreman razmotriti ih s gradskim ocima te im tako pomoći da ih nitko ne prevari.
Nedostatak investitora
Zanimljivo je da je Tesla u Zagrebu otkrio i svojevrsnu “ekskluzivu”, kako smo vidjeli na kraju novinskog izvješća. Naime, spomenuo je da radi na testiranju bežičnog prijenosa električne energije “bez žicah, pomočju naravno munjene naše zemlje”, što je smatrao projektom od neprocjenjive važnosti. Svoje izlaganje završio je riječima:
“Smatram svojom dužnošću, upravi grada Zagreba, kao rođeni sin ove zemlje, u svakom pogledu, što se toga pitanja tiče, savjetom i činom biti na ruci, i molim da se grad u svakom slučaju gdje bi tehničke potežkoće nastale, na mene obraća, te ću bez ikakve odštete savjetovati, kako budem bolje znao!”.
Takvog savjetnika samo se moglo poželjeti, a Hrvatska je imala tu sreću da je Tesla bio njezin odan i zahvalan sin. Međutim, njegove ideje koje je iznio gradskim vijećnicima, tada nažalost nisu realizirane, iako je veliki pobornik Tesline elektrifikacije Zagreba bio tadašnji gradonačelnik Amruš. U nedostatku investitora i političke volje, Zagreb je čekao struju još punih petnaest godina. Tek u jesen 1907. sagrađena je termoelektrana i hrvatska metropola je dobila rasvjetu. No, ipak je predavanjem podigao samopouzdanje hrvatskih inženjera pa su, slijedeći Tesline upute, 1895. izgradili i pustili u pogon hidroelektranu za izmjeničnu struju na Skradinskom buku na rijeci Krki. Bila je to prva hidroelektrana izmjenične struje u Europi te druga najstarija na svijetu.
Puštena je u promet samo dva dana nakon što je, prema patentima Nikole Tesle, puštena prva svjetska hidroelektrana na slapovima Niagare. Zahvaljujući tome Šibenik je dobio javnu električnu rasvjetu i izmjeničnu struju u kućanstvima prije svih metropola u svijetu. Naime, iako je hidroelektrana na Niagari bila prva u svijetu, grad Buffalo dobio je električnu energiju gotovo godinu dana kasnije, tek kad su izgrađeni dalekovod i niskonaponska mreža. Zagreb možda nije prepoznao Teslinu genijalnu viziju i iskoristio njegovu dobru volju i pruženu ruku suradnje, ali je Hrvatska svojom inovativnošću ipak opravdala status domovine tog velikog genija.
Mene je sramota ovo citati, covjek Srbin, roditelji Srbi, i to jos Srpski svecenici, a Hrvatska nije ni postojala u to vrijeme, a ovaj prekrstio covjeka, i otima tudje znanstvenike, sramota.