Dogovor HDZ-a i HNS-a, odnosno Andreja Plenkovića i Ivana Vrdoljaka, podsjeća na dogovor dvoje ne baš imućnih supružnika koji su odlučili baš 1. srpnja otputovati na prestižnu destinaciju, ali nisu sigurni ni koliko će tamo ostati ni koliko će ih aranžman stajati, kao ni tko će sve to platiti. Međutim, supružnicima detalji u tom trenutku nisu previše bitni, jer oni baš žele otići na to putovanje i ne žele da bilo što pomuti njihove planove.
Plenković i Vrdoljak dogovorili su da će koeficijenti rasti za dva posto i da će se ići na izmjenu Uredbe o koeficijentima, ali taj dogovor nema nikakvu zakonsku snagu. Taj iznimno zahtjevan posao, jer nije riječ samo o prosvjetarima, nego i drugim javnim službama i njihovim koeficijentima, trebao bi se obaviti do početka srpnja.
Dakle, paralelno sa šestomjesečnim hrvatskim predsjedanjem Europskom unijom. Koliko je vjerojatno da će se Plenkovićeva vlada koja će biti zaokupljena europskim predsjedanjem uspjeti ozbiljno uhvatiti u koštac s koeficijentima prosvjetara i drugih potplaćenih službi? A baš u tom trenutku izbori će biti pred vratima, Sabor pred raspuštanjem, a vlada će tih dana morati prijeći u hladni pogon i obavljati samo tehničke poslove. Prema dogovoru, koeficijenti će se 1. srpnja povećati za dva posto ako i ne bude promjene uredbe o koeficijentima, no što ako HDZ tada to odbije napraviti? I kako će mu HNS odgovoriti? Napuštanjem vlade koja će biti pred raspuštanjem?
No, premijeru Plenkoviću važno je da se ova umjetno stvorena drama oko koeficijenata, štrajka, dosadnih sindikata, HNS-ovih prijetnji i opstanka koalicije što prije okonča. I u tome je uspio. Plenković nije želio ostati upamćen kao premijer s najduljim štrajkom u prosvjeti. Zato on nakon dogovora s Vrdoljakom može odahnuti, tim više što su njegove koncesije Vrdoljaku u ovom slučaju izrazito skromne i maglovite. Iako će Vrdoljak tvrditi da to nije tako, kao što će - u što nikad nismo ni posumnjali - uvjeriti vodstvo svoje stranke da prihvati dogovor. Koliko će njegov dogovor s Plenkovićem biti uvjerljiv sindikatima i štrajkačima, s obzirom na to kako je jasno da njihov zahtjev za povećanjem koeficijenata za šest posto ovim nije ispunjen, nije teško pretpostaviti.
Najprije Plenković, a onda u nešto manjoj mjeri i Vrdoljak, dobili su nešto što mogu prikazati kao uspjeh. Plenković se nekako iskobeljao iz zamke u koju ga je njegov mlađi koalicijski partner pokušavao uvući stvaranjem umjetne krize u vladajućoj koaliciji, i to politizacijom i instrumentalizacijom opravdanih zahtjeva potplaćenih prosvjetara. S druge pak strane, i Vrdoljak je dobio što je htio: opravdanje da može ostati u istoj toj vladajućoj koaliciji.
Ivan je ostvario svoj cilj - ali samo privremeno. Plenković će mu ovo dobro zapamtiti. Tko za hoće li ih više biti nakon sljedećih parlamentarnih izbora...