Vrhovni sud: Bešćutno je ignoriran ratni zločin protiv srpskih civila

"Utvrđena linija zapovijedanja ATJ-a Lučko, koju nedvojbeno čine zapovjednik i pomoćnik zapovjednika, propustila je poduzeti dužne radnje kako bi se pravodobno otkrili neposredni počinitelji. Njihove propuste treba promatrati u kontekstu svekolike pasivnosti i potpune nezainteresiranosti i drugih zapovjednika, pozicioniranih više i znatno više od zapovjednika ATJ-a Lučko. Umjesto učinkovitog otkrivanja odgovornih za ubojstva civila Milice Grubor, Marije Grubor, Jove Grubora, Jovana Grubora, Miloša Grubora i Đure Karanovića, samo zato što su bili Srbi, i paljenje kuća u zaselku Grubori, samo zato što u njemu žive Srbi, na djelu je bila sramota konstrukcija o izmišljenom četničkom napadu i bešćutna ignorancija ratnog zločina protiv civila...”

Nije bilo dokaza

Gore navedeno dio je obrazloženja pravomoćne presude u slučaju Grubori koju je Vrhovni sud donio 19. rujna, potvrdivši nepravomoćnu presudu koju je 26. veljače 2016. donijelo vijeće zagrebačkoga Županijskog suda pod predsjedanjem suca Ivana Turudića. Turudićevom presudom Frano Drljo i Božo Krajina zbog nedostatka dokaza oslobođeni su optužbi za ratni zločin nad civilima počinjen u Gruborima nakon akcije Oluja, netom prije prolaska Vlaka slobode.

Za njih dvojicu to je bila druga oslobađajuća presuda jer ih je iz istih razloga kao i Turudić, zbog nedostatka dokaza, u lipnju 2014. optužbi oslobodilo i vijeće zagrebačkoga Županijskog suda pod predsjedanjem suca Zdravka Majerovića. No Majerovićevu presudu Vrhovni je sud ukinuo, smatrajući da se neke stvari trebaju razjasniti. Usput, sudac Majerović na prvom je suđenju praktički proveo novu istragu pa je ispitao gotovo svakog pripadnika ATJ-a Lučko koji je taj dan bio na terenu, a čak je napravio i rekonstrukciju na mjestu događaja. No nakon vrlo iscrpna dokaznog postupka mogao je zaključiti samo jedno – da je u Gruborima na bestijalan način ubijeno šestero srpskih staraca, da su ubijeni dok je tamo bio ATJ Lučko, no nema dokaza da su grozomoran zločin počinili Drljo i Krajina.

Do istog zaključka došlo je i vijeće suca Turudića, nakon ponovljenog suđenja, te sada Vrhovni sud. Oba suđenja zbog Grubora razotkrila su neke prljave tajne, poput one da su nakon akcije pisana lažna izvješća koja je, proizlazi iz sudskog postupka, pisao Josip Čelić koji je zapovijedao postrojbom na terenu, iako na terenu nije bio. “Čelić je lažna izvješća, iz kojih je proizlazilo da su se u Gruborima specijalci sukobili s četnicima, pisao po informacijama koje je dobio od Željka Sačića, koji je u Grubore došao dan nakon akcije”, piše u obrazloženju Vrhovnog suda. Oba sudska vijeća te Vrhovni sud puno su prostora posvetili tim izvješćima, nazvavši ih sramotnim pokušajem zataškavanja koji je bacio mrlju na elitnu policijsku postrojbu i njezin ratni put.

Čvrst zavjet šutnje

U obrazloženjima je istaknuto da je među pripadnicima postrojbe postojao vrlo čvrst zavjet šutnje, a Vrhovni sud udijelio je packu i državnim institucijama. Navedeno je tako da su prvi svjedoci ispitani 15 pa i više godina nakon zločina, iako se za njega odmah znalo jer su “pripadnici međunarodne zajednice o ubijenim srpskim civilima i zapaljenom zaseoku Grubori odmah nakon događaja izvijestili hrvatske vlasti”. U obrazloženju Vrhovnog suda ukazano je i na sramotnu činjenicu da se 14 godina nakon počinjenog zločina za koji su svi znali nisu znala imena počinitelja pa je 16. prosinca 2009. za taj zločin podnesena prijava protiv nepoznatog počinitelja. Vrhovni sud istaknuo je i da je prvom ispitivanju svjedoka “prethodila dugogodišnja šutnja nadležnih tijela RH, a kada su ispitivanja napokon započela, predočavana su lažna izvješća, neki su svjedoci bili osumnjičenici, a drugi u strahu da će to postati...”