Okojim se vrijednostima (ili vrednotama) može, a o kojima ne može pregovarati. I treba li se osobu na zalasku života držati priključenu na medicinske aparate, odnosno održavati je u vegetativnom stanju. Dva ključna pitanja o kojima se, prema onome što je govorio Benedikt XVI., ne može ni pregovarati, a koja je papa Franjo sada otvorio.
Joseph Ratzinger, još kao pročelnik Kongregacije za nauk vjere, obznanio je “Doktrinalnu notu o nekim pitanjima” vezanim uz sudjelovanje katolika u političkom životu (24. studenoga 2002.), koju je supotpisao Ivan Pavao II., te je kao papa Benedikt XVI. ponavljao da postoje vrijednosti o kojima se ne može pregovarati. Upravo je taj izraz da se o nekim vrijednostima ne pregovara bio upotrebljavan i u nedavnoj raspravi u Hrvatskoj o referendumu kojim se tražilo uvrštenje u Ustav odredbe da je brak zajednica muškarca i žene. Sada je papa Franjo, prema tumačenju talijanskih komentatora, otvorio pitanje o čemu se može raspravljati, a o čemu ne može.
“Nisam nikada razumio izraz vrijednosti o kojima se ne može pregovarati. Vrijednosti su vrijednosti i dosta, ne mogu reći da među prstima jedne ruke ima jedan manje koristan od drugoga. Zbog toga ne razumijem u kojem smislu mogu biti vrijednosti o kojima se može pregovarati”, rekao je Franjo u razgovoru za list Corriere della Sera od srijede. Potvrdio je da je brak zajednica muškarca i žene, ali je dodao da “laičke države žele opravdati partnerske zajednice kako bi regulirale razne situacije suživota, potaknute potrebom reguliranja ekonomskog aspekta među osobama, kao što je jamčenje zdravstvenog osiguranja. Riječ je o faktima suživota razne prirode, ali ne bih mogao popisati razne oblike. Potrebno je vidjeti razne slučajeve i vrednovati ih u njihovoj raznolikosti”. Znači, treba razmatrati pojedinačno slučajeve i na osnovi njih odlučivati, a ne sve stavljati pod identično tumačenje nekog naputka.
“Pokušaj da je svaki problem rješiv kazuistikom je pogrešan, pojednostavljenje dubokih stvari, kao što su činili farizeji, to je površna teologija”, kazao je Franjo i naglasio kako će se dubokim promišljanjem moći ozbiljno sučeliti s posebnim situacijama.
Bilo je govora i o eutanaziji, odnosno o biološkoj oporuci i papa Franjo je kazao da “tradicionalna crkvena doktrina kaže kako nitko nije obvezan upotrijebiti izvanredna sredstva kada se znade da je život u završnoj fazi. U mojem pastoralu, u takvim slučajevima, uvijek sam savjetovao palijativni lijek. U posebnim slučajevima potrebno je zatražiti savjet specijalista”. Potrebno je zaštititi život od začetka do prirodne smrti, ali i crkvena doktrina kaže da nije potrebno upotrijebiti izvanredna sredstva za održavanje života koji je već zašao. Uostalom, ni papa Ivan Pavao II. nije htio biti priključen na medicinske aparate.
I postoje li vrijednosti o kojima se ne može pregovarati? Njemački teolog kardinal Walter Kasper sada izjavljuje kako ni on nije shvatio koncept o vrijednostima od kojih se ne može odustati i o kojima se ne može pregovarati. Ne odustaje se jedino od evanđelja.
pa kad bi Evanđelje bilo najveća vrijednost, onda bi se moglo o svemu pregovarati...koliko znamo i Isus je svakom čovjeku prilazio pojedinačno i sa razumijevanjem... doktrine i dogme mu nisu bili važniji od čovjeka...jer iza rastave brakova, istospolnih i hetero partnerskih zajednica, eutanazije i sličnih stvari stoje ljudi sa svojim životnim problemima...ali nekima je lakše "eliminirati" te probleme nazvavši ih grijehom ili bolešću... neki čak, kao obiteljaši, misle da će te stvari nestati ako ih zabrane Ustavom...a to je površna farizejština