Neizrecive su tjeskoba, patnja i tuga koje su proteklih tjedana zaogrnule obitelj Salopek. U besmislenom kovitlacu svih oblika nasilja koji pustoše svijetom, jedan se krak, bez ikakva povoda, obrušio i na njih pokazavši kako sve ono što se u hladnim frazama zove visoka politika počiva na najnižim porivima. Jer ispod geopolitičke kore peku se pojedinačne ljudske patnje. U tisućama.
Nad Salopekove se srušio sav njihov svijet, dok taj isti svijet iz dana u dan, iz zločina u zločin postaje nikad klaustrofobičnije i zatvorenije mjesto. Cijeli njegovi dijelovi upravo nam se pred očima trgaju iz vidokruga i nastaje odvratan paradoks budući da će ono što se nekada zvalo globalizacijom epilog imati u činjenici da će velik dio ove naše Zemlje postati za većinu nas zabranjena zemlja. Govoriti danas kako teror neće i ne smije ugroziti naš način života, ma što on značio, snuždeno je priznanje da integralni dijelovi tog “našeg načina života” postaju strah, nesigurnost i zatvaranje u naizgled sigurne geopolitičke okvire bliže okolice.
Čovjek globaliziranog svijeta bit će čovjek na uvjetnoj slobodi; ljepote piramida moći će promatrati isključivo iz vlastitog dvorišta na ekranu mobilnog elektroničnog uređaja. Nemati pravo na temeljna civilizacijska nasljeđa, na slobodu kretanja bez straha za vlastiti život, na planiranje života svojih obitelji, navikavati se da će pojedinačne i masovne egzekucije biti uskoro najavljivane u pregledima televizijskih programa, znači živjeti u svijetu koji je svoju perspektivu ekskluzivno sveo na sadašnji trenutak. Kad tren kasnije može biti – prekasno.
U suvremenoj i agresivnoj slobodi tehnologije potpuno smo izgubili tehnologiju slobode pa je ona za nas više uvjerenje, a manje stvarno stanje stvari. Poput boga; zgodno je vjerovati u njega, ali postoji li on stvarno. Nije lijepo čuti, ali je sušta istina i zato je treba reći – teror neće prestati. Mi smo ga brendirali kao poseban i prepoznatljiv znak vremena za koje su nas uvjeravali da ćemo biti slobodniji nego ikad.
>> I kosti u grobnicama stoljećima nas dijele na elitu i obične ljude
>> U ratu se herojski glupo umire, u miru se ne isplati herojski živjeti