Pregovori sindikata javnih službi i Vlade došli su do faze u kojoj je jasno da će država pristati preuzeti nove obveze za koje nema sredstava. Zasad je izgledno da će zaposlenici države dobiti povišicu od 5,8 posto u dva navrata, a to znači da će masa plaća narasti s 29 na 31 milijardu kuna. Novac je to koji država nema i koji može namaknuti samo zaduživanjem ili većim porezima.
Za učiteljicu takva povišica znači 300 kuna veću plaću mjesečno. Tu će blagu povišicu osjetiti, ali ne toliko da bi joj se bitno popravio životni standard. Pomiriti disbalans između objektivno niskih plaća svojih zaposlenika u odnosu na životne troškove i prevelikih izdvajanja za plaće zaposlenih može se samo otpuštanjem, odnosno ozbiljnijim smanjenjem broja ukupno zaposlenih. Stručnjaci desetljeće upozoravaju da država ima viškove na sve strane te da se s njima treba uhvatiti u koštac, a na terenu broj zaposlenih raste umjesto da se drastično smanjuje.
Tako u obrazovanju unatoč manjem broju učenika raste broj ukupno zaposlenih pa smo među najboljih deset zemalja svijeta po odnosu broja učenika i nastavnika u osnovnoj i srednjoj školi. Jesmo li zaista toliko bogati da to možemo platiti? Javna je tajna da u pojedinim bolnicama ima više nezdravstvenog kadra nego medicinskih sestara i liječnika, ali ni poslodavac ni sindikati ne otvaraju tu temu, vjerojatno poučeni fijaskom Vlade Zorana Milanovića koja je pokušala izdvojiti dio djelatnosti prema privatnom sektoru. Međutim, to krcanje broja zaposlenih i obećanje o povećanju plaća jako podsjeća na posljednju godinu uoči globalne krize.
Premijeru Andreju Plenkoviću mogla bi se ponoviti neugodnost koju je doživio Ivo Sanader koji je puno obećao, a na kraju, kada je trebao isplatiti povišicu, samo je ustvrdio da smo “u banani”. Iza brda se valja nova gospodarska kriza koju je najavio pad BDP-a Njemačke u trećem kvartalu godine. Kad u Njemačkoj pada izvoz, vrijeme je za uzbunu, a ne za povišice. Guranje glave u pijesak nije pomoglo ni Sanaderu, a neće od krize spasiti ni Plenkovića.
Ne znam točno koliko poreza uplaćujem uskoro više ni lipe, pa neka zaposleni u javnim službama prigovaraju na avione. nisam čuo da su prigovorili to što napuštene pse hranimo mesom do njihove prirodne smrti ili dok ih kakav "ljubitelj" životinja ne "posvoji" do sljedećeg godišnjeg, što financiramo "neprofitne" medije, "nevladine" udruge tipa GONG, Are you Syrious...