Ponuda iz Splita promijenila je tijek karijere Avdije Vršajevića. Počeo je dobro igrati i privukao je pozornost izbornika Safeta Sušića. Danas je nezaobilazan prvotimac Hajduka, standardan član reprezentacije BiH, koja je na pragu plasmana na Svjetsko prvenstvo u Brazilu. Max! donosi njegovu priču.
Uoči dolaska u Hajduk transfermarkt ga je procjenjivao na 250.000 eura, danas ga procjenjuju na 1,8 milijuna eura.
Vraća nam se sva nepravda
Je li za vas iznenađenje dobar plasman Bosne i Hercegovine u kvalifikacijama za SP u Brazilu?
– Nije. Ova je momčad dugo na okupu, mislim da je vrijeme da napokon odemo na veliko natjecanje, jer nas u prošlosti sreća baš i nije mazila. Nema više lakih protivnika, no mi smo pokazali da se možemo nositi sa svima, da smo zasluženo na prvom mjestu, na kojem planiramo i ostati.
Zbog čega neke prijašnje generacije u tome nisu uspjele?
– Nedostajalo je malo sreće. Prošli put smo vodili protiv Francuske 1:0, no slomio nas je nepravedno dosuđeni kazneni udarac. Valjda nam se sad sve to vraća. Uvijek je naša reprezentacija imala kvalitetnih igrača, no sada je to nešto posebno jer svi igramo u velikim klubovima, a dosta igrača je steklo ime u inozemstvu.
Je li istina da je ključ dobrog ozračja što vas se većina poznaje odavno?
– Nas 7-8 igralo je zajedno u omladinskim reprezentativnim kategorijama i jako dobro se poznajemo. Postoji neka harmonija među nama i na terenu i izvan terena. Nadam se da će nam to pomoći da se plasiramo u Brazil.
Koliko utjecaja na vašu generaciju ima rat, koji ste neki preživjeli kod kuće, a neki u izbjeglištvu?
– Taj nesretni rat zaustavio je razvoj nogometa u Bosni i Hercegovini, no ima dosta momaka koji su cijeli rat preživjeli kod kuće, primjerice Edin Džeko, koji je odrastao i igrao cijelo to ratno vrijeme u Željezničaru. I opet je uspio napraviti to što je napravio. Postao je jedan od najboljih napadača u Europi.
Čini li vam se da je Džeko, za razliku od ostalih vrhunskih igrača, neposredniji, pristupačniji, često se odaziva na prijateljske i humanitarne utakmice, dostupan je svima...?
– Edin je vrhunski, karakteran momak, kojega slava nije promijenila. On je isti kakav je bio, čvrsto je na zemlji, pomaže gdje stigne...
Pomažu i navijači, na domaćim utakmicama imate sjajno ozračje.
– Nije to ništa novo. Navijači su nam uvijek velika pomoć, pogotovo u Zenici, gdje je mali stadion i gdje je atmosfera veličanstvena. Zajedništvo navijača i igrača velikim je dijelom razlog što smo tu gdje jesmo.
Kako to da ste debitirali u zrelim godinama?
– Nadao sam se i ranije pozivu, radio sam naporno, ali mi se želja nije ispunila. No od kad sam došao u Hajduk, sve se promijenilo i krenulo nabolje. Zato sam ljudima u klubu zahvalan, jer sam se kroz igre u Hajduku nametnuo izborniku Safetu Sušiću. Hajduk je veliki klub koji svi prate i moje igre nisu ostale nezapažene.
Kad ste došli, izjavili ste da vam je puno lijepoga o Splitu i Hajduku ispričao bivši suigrač Dario Damjanović.
– Istina je, Dario mi je puno pričao kako mu je bilo lijepo u Hajduku. Znate kako je, kad nešto prođete i uhvatite neke godine, čini vam se kako ste vidjeli sve, no tek sam po dolasku u Hajduk shvatio da nisam vidio ništa. Kad sam se vratio iz inozemstva u Čelik, nisam previše vjerovao u sebe, Hajduk mi je vratio vjeru i samopouzdanje, osjećam se kao da sam na početku karijere. Dolazak u Hajduk bio je pun pogodak za mene.
Jeste li na početku sezone očekivali da će Hajduk biti na korak od Dinama na vrhu ljestvice?
- Iskreno, nisam. Gledali smo kako se drugi pojačavaju, a nama je najveće pojačanje bilo to što se nismo razišli. Istina, otišlo je puno kvalitetnih igrača, prije svih Oremuš, Stojanović, Vuković, Blažević, Radošević..., no došli su neki mlađi, koji su se odmah nametnuli. Dobili smo i dva prava pojačanja, Bukvu i Iluridzea... Konkurenti su opasni, no za razliku od njih mi smo prava klapa, imamo sjajnu atmosferu u svlačionici i na terenu. Ovo mi je prvi put da imam takvo ozračje u svlačionici. Iako imamo financijskih problema, iako primanja nisu redovita, nitko se ne žali. Novac je važan, ali ne i presudan. Imate primjer mladog Pašalića, koji je odbio ponudu Catanije, a mnogi bi je objeručke prihvatili. On će biti velik igrač, za kratko vrijeme vrijedit će 10 milijuna eura. On, Sušić i Maglica mogu napraviti velike karijere i ugovore. Kad je Pašalić dolazio iz juniora, svi su ga gledali kao maloga koji mora još raditi i napredovati, no on je na terenu igrom i ponašanjem pokazao veliku zrelost. On može ostvariti top transfer, samo da se nastavi razvijati kao do sada.
Volio bih još jednom otići van
Mikanović vas hvali da ste mu pomogli iako ste konkurencija za mjesto u postavi?
- Kod nas nema konkurencije, svi pomažemo jedni drugima, a to zajedništvo nisam nigdje doživio. To nas krasi još od trenera Miše Krstičevića, koji je mene preporodio, a sada je kod Igora Tudora to zajedništvo i sloga na još višpj razini.
Je li liga 10 pogodak?
- Puni pogodak. Svaka utakmica je derbi, čak i oni koji su na dnu gledaju da se izvuku i uzmu bodove nama s vrha. Kad imate 10 momčadi, veća je kvaliteta i gledanost. Po meni, taj potez zaslužuje svaku pohvalu, to bi bio pravi potez i za BiH.
Je li borba za vrh izjednačena zbog nešto lošijeg starta Dinama ili su se i drugi digli?
- Dinamo ima strašnu momčad, to se mora priznati. Ali ni mi ni Rijeka ne zaostajemo puno po kvaliteti i mislim da će ove godine nijanse odlučivati o prvaku.
Može li Hajduk do naslova?
- Teško, ali može. Zašto ne! Pogotovo nastavimo li s dobrim igrama s početka sezone. Mi smo mlada momčad koja može napredovati, dok su Dinamo i Rijeka zaokupljeni Europom.
Kako ste se snašli u Splitu?
- Nije se teško snaći i naviknuti na dobro. Svi su me dobro prihvatili, od navijača do običnih ljudi koji me cijene i to mi svaki dan daju do znanja. To mi daje dodatni motiv da se trudim i igram što bolje. Takav sam, ako mi ne ide, barem ću se boriti, a ovdje to navijači itekako cijene.
Jesu li vas Splićani iznenadili?
- Moram priznati da jesu. Prije sam bio često u Zagrebu i nije mi se baš svidjelo. Nije da sad imam nešto protiv Zagreba, no ljudi su dosta hladniji, nisu kao u Splitu. Ovdje je sličan mentalitet kao kod nas u Bosni. U Splitu sam se od prvoga dana osjećao kao kod kuće.
Koja vam je najdraža utakmica?
- Na svaku gledam posebno, ali će mi zauvijek ostati u sjećanju kako su nas nakon poraza od Intera 0:3 tribine 15 minuta pozdravljale pljeskom. Mi smo izgubili, a navijači su nas nagradili podrškom, za koju smo im uzvratili pobjedom u Milanu.
Kakvi su vam planovi, Hajduk mora prodavati da bi preživio, a i vama je u 27. vrijeme za još jedan izlet u inozemstvo?
- U Splitu sam se preporodio, volio bih još jednom otići vani i osigurati se, ali pod uvjetom da i Hajduk nešto zaradi. Volio bih tim ljudima uzvratiti za ono što su mi pružili.
Zar nije rizik otići u inozemstvo, a na ljeto je SP u Brazilu?
- Rizik postoji, ali i vrijeme leti. Meni ne treba garancija da ću igrati jer ću svojim radom to zaslužiti bilo gdje da odem. Ne žuri mi se nikamo, ali ako stigne ponuda koja zadovoljava i mene i klub, nema razloga da ne odem.
Vaš kraj je opjevan u onoj poznatoj pjesmi "Iznad Tešnja zora sviće". Kave su to tešanjske zore?
- Najljepše. Bosna je Bosna, a ja sam Bošnjak i za mene je to nešto neopisivo. Svakome je kod njegove kuće najljepše. Odrastao sam u Tešnju, kao dječak sam gledao snimanje filma u susjedstvu. I zato me za taj film i tu pjesmu vežu posebne uspomene.