Najgore je kada vlast podcjenjuje svoje građane. Jer ih time najviše ponižava. Komunizam nema što nije radio ljudima. Nametao im je nasilno svoju ideologiju, branio slobodu govora, uhodio, ucjenjivao, pa i ubijao, ako je trebalo. Oni su sve to strpljivo podnosili, no najteže je bilo podnijeti sustavno podcjenjivanje njihova zdrava razuma, jer su im komunističke vlasti govorile da ono što vide nije to što vide, ono što osjećaju nije ono što oni osjećaju, a ono što misle da ne misle.
Ukratko, da su glupi i ograničeni, tj. da su samo oni na vlasti pametni. Ta sustavno nametana inferiornost eksplodirala je na izborima 1990. Komunistička vlast i tada je, do zadnjega trena, vjerovala u svoju superiornost. Samo je Crkva trajno bila uz narod. Baš kao i danas, kada moderne vlasti podcjenjuju građane, manipuliraju medijskim spinovima i praktički ljudima poručuju – vi ste glupi. Jedan događaj iz tih dana podsjeća upravo na ove sadašnje. Radilo se o predizbornom skupu HDZ-a 8. travnja 1990., na kojemu se te nedjelje, na Cvjetnicu, na zagrebačkom Trgu francuske republike (sada dr. Franje Tuđmana) okupilo 100.000 ljudi koji su došli dati podršku pokretu koji je jedini imao snage svrgnuti vlast koja ih desetljećima podcjenjuje i ponižava. No, valjalo ih je i tada u očima medija minorizirati i umanjiti im značenje, pa je dnevnik Vjesnik, ondašnji Facebook i Twitter komunističke partije, o cijelome skupu izvijestio tek s foto-viješću od nekoliko redaka na desetoj ili dvanaestoj stranici novina, skroz potplasirajući događaj, kako se kod nas u novinama veli. Zašto? Ne zato što ondašnji novinari ili policija nisu znali brojati (baš kao i današnji), nego zašto je ondašnju vlast bilo strah svoga naroda. I taj se strah najbolje vidio u tom Vjesnikovu potezu, baš kao što se danas vidi u umanjivanju broja prosvjednika na Trgu bana Jelačića, jeftinim spinovima i političkim porukama, koje ljudima otvoreno poručuju – nemate pojma, glupi ste! Katolička crkva u Hrvatskoj jedina je institucija koja se protivi takvom odnosu prema ljudima. I danas i prije.
Nitko to ne čini tako sustavno, suvereno i hrabro.
I koliko god politika poručuje da su oko ovih prijepora s Crkvom na istoj strani, Crkva uporno govori da to nije istina i dala je podršku prosvjedu. No, kako se bliži Uskrs, bit će najzanimljivije vidjeti tko će se od političkih (ne)istomišljenika ove godine pojaviti u prvim redovima u Zagrebačkoj katedrali na uskrsnoj misi. Ili neće. Kao 2013. premijer Zoran Milanović, koji je na božićnu misu otišao u “tolerantnu” Rijeku, izbjegavši Zagreb, gdje ga je s ondašnjim predsjednikom Josipovićem s propovjedaonice naribao kardinal Bozanić na Božić 2012. Odnosno, kao što je rekao predsjednik HBK Puljić, onaj tko ne prihvaća crkveni nauk, sam se isključuje iz Crkve. Što je spominjanim komunistima bilo posve svejedno, ali političarima koji se deklariraju kao demokršćani ne bi trebalo biti, zar ne.
Koliko znam nitko nikoga iz crkve nije izbacio, a iz Crkve je! Svatko može ići u hram Božji i moliti Boga, a jesu li biskupi uvijek u pravi znade povijest i Dragi Bog!