BiH je odavno poligon za vođenje ratova, stvarnih s puškama, haubicama, pa onda za eksperimente s uređenjem iz Daytona koji održava stanje zamrznutog konflikta i nedovršenog mira, a onda i vođenje nekih novih regionalnih i geostrateških ratova riječima i najavama pozicioniranja. Upravo je za takvu promociju predsjednik srbijanske vlade Aleksandar Vučić izabrao Donju Gradinu na granici BiH i Hrvatske, mjesto koje je u II. svjetskom ratu bilo dio ustaškog koncentracijskog logora Jasenovca.
Djedovi ustaše
Vučićev istup je do te mjere bio zaoštren da je podsjetio na njegove ‘najbolje epizode’ kada je u ratnoj Skupštini krnje Jugoslavije poručivao da će za jednoga ubijenog srpskog vojnika u BiH biti ubijeno 100 bošnjačkih ili pak kada je u Glini 1995. godine poručio tamošnjim Srbima da će zauvijek biti dio Velike Srbije. U Donjoj Gradini je pak Vučić problem vidio samo u jednoj strani – hrvatskoj. Optužio je Hrvate ‘zbog povampirenja ustaške ideologije u suvremenoj Hrvatskoj’ te je usporedio Jasenovac i Oluju. “Nikada više nikome nećemo dopustiti ni Jasenovac, ni Jadovno, ni Jastrebarsko, ali ni ‘Oluju’. Srbin više neće u jamu, Srbin više neće bespogovorno u smrt”, kazao je Vučić. Predbacio je Hrvatskoj i to što se danas brojni utrkuju dokazati kako im je djed bio ustaša, očito aludirajući na predsjednika SDP-a Zorana Milanovića koji je to nedavno otkrio. Ovaj istup premijera Vučića dolazi u vrijeme i očito je poruka da će poduprijeti vlasti Republike Srpske koje su predvođene Miloradom Dodikom najavile održavanje referenduma o Danu toga entiteta koji je izazvao vrlo oštra reagiranja u dijelu međunarodne zajednice, a bošnjački političari upozorili da neće proteći mirno probni referendum za eventualno odcjepljenje ovoga entiteta. Istodobno, sam Dodikov istup u Donjoj Gradini bio je odmjeren te je, za razliku od Vučića, čak ‘pravdao’ Hrvatsku. “Vjerujemo da današnja RH nije fašistička NDH. Mi srpski lideri vjerujemo u to i gradimo politiku mira i suradnje i poručujemo: slavite vaše pobjede, samo nemojte slaviti naše tragedije”, kazao je Dodik. Na istup premijera Vučića oštro je, upravo u BiH, reagirao hrvatski ministar vanjskih poslova podsjećajući Vučića da je on bio dio politike velike Srbije.
Kovač: Mi ne damo na sebe
“To je nastavak politike iz 90-ih godina kada je Hrvatska bila napadnuta, žrtva velikosrpske agresije. Sjećamo se da je gospodin Vučić tada dolazio u Hrvatsku, u okupirani dio Hrvatske i poručio 1995. godine da Glina i Banija nikada neće biti hrvatska, da su bile i da će ostati srpske i da će tamošnji narod živjeti u Velikoj Srbiji”, rekao je Miro Kovač srbijanskom premijeru. Upitan o optužbama da se u Hrvatskoj obnavlja ustaška ideologija, Kovač je poručio kako je ‘politika u Hrvatskoj politika mirotvorstva’. “To je vrijednost hrvatskog ustava, ali mi na sebe ne damo”, rekao je Kovač. No, nije Vučić prvi koji je u BiH upućivao velikonacionalističke i hegemonističke poruke i upozoravao da će zaštititi vlastiti narod ili pripadnike iste religijske zajednice. Prije njega u više navrata se to moglo čuti od turskih dužnosnika predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana i bivšeg premijera Ahmeta Davutoğlua s neoosmanskom politikom i Bošnjacima kao braćom koju će braniti 78 milijuna Turaka. “Imate (Bošnjaci) 78 milijuna prijatelja. Turci su bili ovdje, sada su ovdje i bit će zauvijek”, rekao je svojedobno Davutoğlu, a Erdoğan je pak poručio da su Bošnjaci, Turci, Armenci jedna nacija koju će Turska štititi. Jedino do sada službeni Zagreb nikada nije ‘priprijetio’ kako će udariti po prstima bilo koga ako se napadne sunarodnjake u BiH.
Moja tetka odnosno od moga tate sestra (Hrvatica) je udana za Srbina iz zaleđa Šibenika, 1995. zbrisali su s dvoje djece zbog oluje u Srbiju. Uglavnom, nakon 2003. smo opet u kontaktu, jer oni dolaze svako ljeto u Hrvatsku. Nedavno se obiteljski svi okupili za Veliku Gospu u Stankovcima, došli u goste i moj tetak (kojeg baš u obitelji i ne volimo) i tako razgovaram sa svojim bratićem koji je nažalost od svog tate pokupio velikosrpstvo i govori mi da Srbi nikada neće nama Hrvatima oprostiti oluju i da čim im BDP poraste ili bude izjednačen s hrvatskim, oni kreću u akciju. Priča mi da imaju bolji natalitet od nas Hrvata, podršku Rusa koji ih naoružavaju, veli Vučić podiže novu generaciju Srba koji itekako u podsvjesti imaju sva događanja u Hrvatskoj, Bosni i Kosovu i da neće patnja Srba na tim prostorima samo tako proći nekažnjena, oni samo strpljivo kao čekaju svoju priliku. Gledam i slušam i ne vjerujem što priča, ali opet, činjenica je da su 80 posto stranaka u Srbiji koje su ušle u njihov sabor pročetničke. Zanimljivo u Hrvatskoj naši domaći Srbi u isto vrijeme glasuju za lijevi SDP i podržavaju u Srbiji desnog Vučića. Treba biti na oprezu, Srbi su puno homogeniziraniji od nas Hrvata jer među nama Hrvatima ima 25 posto sdp-jugoslavena koji Hrvatsku nikada nisu htjeli i Beograd to zna.