Vučiću treba uzeti mjeru za stolom

Stara mudrost kaže da kada se svi oko nečega slažu, ili kada su svi protiv nečega, tu nešto nije u redu. Kada svi pušu u isto jedro, to je prilika da zastanemo i pogledamo tamo odakle vjetar puše. Jer, kao što kaže Chesterton, ispravno je ispravno čak i kada se nitko ne ponaša u skladu s tim, a pogrešno je pogrešno i onda kada svi griješimo. To naročito treba imati u vidu kada je naša slika ispravnog i pogrešnog u dobroj mjeri medijski oblikovana.


Dugo nismo imali takvu medijsku usuglašenost kao što je to ovih dana povodom poziva hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću u službeni posjet Zagrebu.

Medijski se udara u ideološke bubnjeve i tvrdi kako taj poziv nije u hrvatskom interesu, jer se radi o notornom četniku. Međutim, kada se napada Vučića za četništvo, ma koliko to bilo opravdano, nije i najpametnije, jer se tako upada u zamku onih koji stalno krive Hrvatsku za ustaštvo. Time se samo pojačava jugoslavenski ideološki diskurs, pa imamo situaciju da ljevica poziv “četniku Vučiću” pretvara u susret ustaša i četnika. Tako desni svojim optužbama pomažu onima koji stalno krive Hrvatsku za ustaštvo, jer je za potvrdu te teze u slici neophodan i jedan četnik. Umjesto o bliskoj prošlosti, koja je po Vučića nepovoljna, skreće se na teme Drugog svjetskog rata.

Vučić, sa svoje strane, koristi tu medijsku galamu kako bi plasirao svoju poruku.

Vrlo lukavo u jednom hrvatskom tjedniku izlazi s prijedlogom o šestomjesečnom moratoriju na ideološke teme, a sve kako bi to mogli zabilježiti strani veleposlanici u Zagrebu. Koristeći tako intervju kao pripremu za sastanak s europskim povjerenikom za proširenje, Johannesom Hahnom, želi preko toga poslati poruku svoje okrenutosti prema budućnosti.

Ali, gle čuda, on već sutradan s lanca pušta svog “ministra za Hrvatsku” koji šefov prijedlog baca u blato i u maniri labradorskih provokatora želi podići tenzije i ostvariti očekivani efekt tvrdnjom da Vučića u Zagrebu “čekaju ustaše na trgovima” kako bi izveli “napad na njega”. 
Ideja je, naravno, da mi nasjednemo na provokaciju, kako bi Vučić u očima Europe ispao pomirljiv i čovjek dijaloga. Njemu pri tome odgovara da ga nazivaju četnikom, jer se onda druga strana lakše može povezati s ustaštvom. On želi izazvati incident kako bi se druga strana mogla povezati s dalekom prošlošću, zato što mu razgovor o otvorenim problemima iz bliže prošlosti teško pada.


Vučiću ostajanje na ideološkim sporenjima odgovara iz sasvim jasne kalkulacije – ako stvar držimo na razini ideoloških svađa, odlažemo raspravu o konkretnim problemima za neku drugu priliku. On razgovore o tome čuva za sam kraj i želi stvar rastegnuti do pred sam ulazak u Uniju, jer računa da bismo mi tad bili pod pritiskom EU prisiljeni nešto i prihvatiti, kako bi Srbija manje izgubila. Kolinda Grabar Kitarović je pak poduzela ovu inicijativu i pozvala Vučića u Zagreb jer je u interesu Hrvatske da se otvorena pitanja koja imamo sa Srbijom u potpunosti riješe prije nego Srbija uđe u Europsku uniju.

Ideološkim provokacijama i odlaganjem rješenja, Vučić od nas želi napraviti Slovence.


Sličnu strategiju opstrukcije i odlaganja možemo primijetiti i u Vučićevom pristupu rješavanju problema u Bosni i Hercegovini. Kako Hrvati u BiH, za razliku od ostala dva konstitutivna naroda, nemaju riješeno pitanje svog političkog statusa, u interesu je Hrvatske da se to pitanje čim prije riješi, dok Srbima i Bošnjacima odgovara odlaganje i održavanje statusa quo. Tako smo nedavno imali prilike vidjeti kako je Vučić, iako je Erdoğan nedavno bio u Beogradu, odmah nakon službenog posjeta hrvatske predsjednice Ankari, i sam hitno odletio Erdoğanu u posjet. U avionu je čini se bilo slobodnog mjesta, pa je sa sobom poveo i Bakira Izetbegovića, kako bi udruženim snagama sačuvali ostvarenu prednost. 
Jedini pametan način vođenja države je razumom. Sada su na dnevnom redu argumenti, a ne šuplje parole.

Dizanje medijske buke i pristajanje na ideološke svađe, premda ono emotivno bilo razumljivo, u ovom je trenutku na našu štetu. Kad imaš argumente na svojoj strani, onda razgovaraš i inzistiraš na dijalogu. Stoga treba zastati i zapitati se kome ovdje podgrijavanje ideologije koristi? Gotovo uvijek onomu koji je kriv. A tko je kriv? Obično onaj koji se ne ispričava. 
Uostalom, Hrvatska nema ništa od Vučićeve simbolične isprike. Za stolom mu treba uzeti mjeru i uživati dok se u Zagrebu klanja hrvatskoj zastavi i pozdravlja pobjedničku hrvatsku vojsku. Zato onima koji su vas toliko puta povrijedili ne treba dozvoliti da ponovo vide vaše suze, nego se smijati njihovu očaju.