Nakon što je oproštajnim pismom objavio da prestaje igrati za hrvatsku reprezentaciju, Ognjen Vukojević odlučio je do kraja otvoriti dušu ekskluzivno za Večernji list. Knedla mu je bila u grlu, teško je suzdržavao emocije, očito je da mu je ovo bila jedna od najtežih životnih odluka.
– Nije bilo lako oprostiti se od reprezentacije, ali ipak imam ponos i dostojanstvo i jednostavno sam to morao učiniti – rekao nam je odmah Vukojević, objasnivši kad je potpuno odlučio reći zbogom reprezentativnoj "osmici":
– Nakon zadnje utakmice s Meksikom. Sedam prekrasnih godina proveo sam u nacionalnoj selekciji, odigrao sam 55 utakmica. Vjerujem da mi nitko ništa ne može zamjeriti, uvijek sam pošteno davao sve od sebe, nikad nisam napustio travnjak suhoga dresa. Teško mi je, emocije naviru, no vidio sam da ovo više nema smisla. Jako me pogodilo što nisam igrao na Svjetskom prvenstvu u Brazilu, sve je to ubrzalo moju odluku i odlučio sam otići uzdignute glave. U odluci su me podržali otac Božidar, mama Blanka i brat Ozren, želio bih zahvaliti i bivšim izbornicima Slavenu Biliću i Igoru Štimcu te pogotovo suigračima, koji su stali uz mene, njima sam najprije priopćio svoju odluku, bilo im je žao...
Prvo je odluku rekao Srni
Kome ste prvome rekli?
– Nakon utakmice s Meksikom, pozvao sam u sobu kapetana Darija Srnu, zatim najstarijeg igrača Stipu Pletikosu te Luku Modrića i Vedrana Ćorluku, s kojima sam i prošao sve u Dinamu i nacionalnoj vrsti. Zahvalio sam im na svemu i rekao im što sam odlučio. Poraz od Meksika bila je ona kap koja je prelila čašu, prerano smo ispali sa SP-a. Ovaj je naraštaj igrača morao dati mnogo više. Imamo vrhunske igrače koji igraju u najboljim klubovima, no željeni je rezultat na SP-u izostao, to je težak i bolan neuspjeh...
Zašto ti vrhunski igrači igraju bolje u klubovima nego u reprezentaciji?
– Nije to pitanje za mene, izbornik bi morao znati zašto je to tako.
Da vas je izbornik Niko Kovač drukčije tretirao, da vam je dao priliku, biste li se i tada oprostili od reprezentacije?
– Teško je sad govoriti što bi bilo da je bilo. Da sam igrao, sigurno bi mi bilo još teže donijeti takvu odluku. Jasno je da sam silno želio igrati, smatram da sam i zaslužio da budem u sastavu, prošao sam gotovo sve kvalifikacijske utakmice. "Tukao" sam se u Skoplju, Beogradu, Bruxellesu, Zagrebu..., borio sam se i davao sve od sebe, sanjao sam nastup na tom SP-u. I onda sam odjednom odletio u drugi plan, iz dana u dan sve sam teže podnosio što ne igram.
Jeste li od izbornika izravno tražili objašnjenje zašto ne igrate?
– Ne, nisam tražio objašnjenja. On je trener i izbornik, on odlučuje o tome tko igra i to sam poštovao, nisam želio remetiti ozračje. Izborniku ne zamjeram ništa i ne ljutim se na njega. Bio mi je suigrač, igrali smo zajedno, na njegovoj oproštajnoj utakmici s Ukrajinom u Harkivu baš smo nas dvojica u paru igrali zadnje vezne! I sigurno je da sam očekivao bolji odnos nego što smo ga sada imali. No, nije važno, želim mu svu sreću, još je mlad i trebat će mu mnogo sreće da postane veliki trener.
A je li vam Kovač možda pokušao objasniti zašto ne računa na vas?
– Ne, nikad o mojem statusu nismo posebno razgovarali.
Jeste li se pokušavali nametnuti na treninzima?
– Nažalost, to se nije moglo. Naime, izbornik ne prakticira igru na dva gola, nismo tako igrali pa se stoga nitko na treningu nije ni mogao nametnuti!
Što mislite, zašto je Kovač baš vas posve ignorirao? Zanimljivo, i vi ste defenzivni zadnji vezni kao što je bio i on, svakako ste najbolji hrvatski igrač na toj poziciji koji se pojavio nakon njega, čudno je da se mnogo toga baš na vama prelomilo?
– Ne znam što bih vam na to odgovorio. Pitao sam se to danima i nikako nisam mogao pronaći odgovor. Zahvalan sam suigračima koji su mi stalno davali potporu, zahvalan sam i brojnim stručnjacima koji su govorili da bih trebao igrati i da bi sa mnom u sastavu Hrvatska bolje igrala. Kad to kažu Prosinečki, Štimac, Poklepović, Barić, Vulić, Ivanković, Kranjčar, Pamić, Blažević..., kad su navijači i gotovo kompletna javnost to naglašavali, onda mi je to velika zadovoljština.
Kako ste doživjeli izbornikove riječi na posljednjoj konferenciji za novinare, da za poziciju zadnjeg veznog nema Luiza Gustava?
– To nije bilo korektno, ni pedagoški. Ma, bilo je vrlo ružno jer je pokazao da ne vjeruje u svoje igrače! I to me jako pogodilo, to je uvreda za sve igrače u reprezentaciji! Znate li zašto je Jose Mourinho veliki trener? Zato što su za njega najbolji – njegovi igrači! Sličnu su izjavu mogli dati i Zlatko Kranjčar na SP-u 2006. i Slaven Bilić na EP-u 2008., mogli su reći da su možda mogli biti svjetski i europski prvaci da su na mjestu zadnjeg veznog igrača imali Luiza Gustava! A zna se tko je onda bio zadnji vezni... Ali, oni to nisu rekli, jer su vjerovali i cijenili igrače u svojoj svlačionici!
Kad biste sad susreli na ulici Niku Kovača, biste li se pozdravili s njim?
– Bih, zašto ne! Moja me obitelj odgojila u duhu poštenja, nikad nikoga nisam prevario, niti sam bio zločest prema nekome. Uz mene nikad nisu bili vezani nikakvi skandali i afere i uzdignute glave mogu hodati svakim djelićem ovoga svijeta! Uostalom, na rastanku sam stisnuo ruku Niki i njegovu bratu Robertu, poželio sam im mnogo sreće.
Dudu je zaslužio respekt
Kakvo je ozračje bilo u reprezentaciji tijekom SP-a u Brazilu?
– Ovako ću odgovoriti: znatno je bolje ozračje bilo na EP-u u Austriji 2008. te na EP-u u Poljskoj 2012. godine, u doba izbornika Slavena Bilića! Najbolje smo, uostalom, i igrali u Poljskoj! Toliko o ozračju.
Kako razmišlja vaš kum Eduardo da Silva? Hoće li i on krenuti vašim stopama?
– Dudu sam o sebi odlučuje, vidjet ćemo što će učiniti, znam samo da mu je jako teško. Zadužio je Hrvatsku, njegovi su nas golovi odveli na EP 2008. godine, drugi je strijelac u povijesti hrvatske reprezentacije. Nikad mu nije bilo teže nego kad nije zaigrao protiv Brazila, bio mu je to životni san, na tribini su mu bili majka i brat, supruga i djeca. Ali, izbornik nije imao sluha. Ni trenerskog, ni ljudskog.
>> Vukojević se oprostio od reprezentacije! Zahvalio svima osim Kovaču
>> Kovač na sastanku: Slušaš li me, Vukojeviću? Pogledaj me u oči! Ognjen: Ne mogu vas pogledati...
Kada ti je god teško sjeti se bankovnog računa - Ćirino pravilo br. 1!