Svaka država ima svoje službene simbole. Zastavu, grb, himnu, jezik, glavni grad. Svaki narod ima svoj identitet i svoje vrijednosti. Vrijednosti oko kojih postoji široko društveno zajedništvo. One uglavnom nisu službene, ali te vrijednosti čine vezivo društvenog tkiva jednog naroda. Kod Hrvata to su vjera, tradicija, povijesne osobe i događaji, kultura, sport, običaji…
Hrvatska je mlada država, postoji tek 32 godine, iako su Hrvati prilično star europski narod. Narod koji je gotovo 900 godina čekao da ponovno osnuje svoju državu. Pravo je čudo da se identitet hrvatskog naroda održao dok su Hrvati stoljećima živjeli razdvojeni, pod različitim stranim vladarima. Upravo su hrvatski identitet, jezik, vjera i zajedničke vrijednosti sačuvale naš narod od nestajanja, asimilacije i gubitka nacionalnog osjećaja.
U dugačkoj povijesti našeg naroda postoje točke koje su duboko urezane u kolektivnu nacionalnu memoriju. Postoje događaji i osobe koje se obilježavaju, slave, štuju ili komemoriraju. Hrvati su, kada je riječ o nekim povijesnim događajima i njihovoj interpretaciji, donekle podijeljeno društvo. No, postoje teme u kojima prevladava konsenzus, u kojima nema bitnih neslaganja. U kontekstu naše suvremene povijesti, to je proces stvaranja moderne hrvatske države i Domovinski rat, gdje određene osobe i događaji doista zaslužuju istaknuto mjesto. Postoje mjesta čija imena sama govore sasvim dovoljno. Bez potrebe ikakvog dodatnog pojašnjavanja. Imena koja izazivaju jedinstvenu asocijaciju i poseban osjećaj u društvu, u narodu. U samom vrhu takvih mjesta za naš narod je Vukovar.
FOTOGALERIJA Dan ponosa i tuge: Ovako danas izgleda Vukovar
Izgovarajući ime grada Vukovara svaki će građanin Hrvatske, a posebno oni koji se sjećaju 1991. godine, osjetiti svojevrsni nemir u grudima. Neovisno o tome što je od rata prošlo tridesetak godina ime Vukovara se još uvijek izgovara s posebnim poštovanjem. Izgovara se sa suzom u oku, sa stegnutim grlom, s drhtajem glasa. S izmiješanim osjećajima tuge, ponosa, odlučnosti i zahvalnosti.
VEZANI ČLANCI:
Ako je Knin simbol hrvatske pobjede i slobode, onda je Vukovar simbol hrvatske žrtve i ponosa. Vukovar nije samo grad kojeg su srbočetnički agresori bestijalno razorili, nego je i mjesto najvećeg stradanja Hrvata u Domovinskom ratu. U nepuna tri mjeseca agresije na Vukovar poginula je četvrtina svih hrvatskih žrtava u Domovinskom ratu, ratu koji je potrajao gotovo pet godina. Taj podatak dovoljno govori o razmjerima stradanja te veličini žrtve Vukovara i Vukovaraca, ali i svih branitelja Vukovara.
Video: Građani i državni vrh uputili se do Memorijalnog groblja žrtava iz Domovinskog rata
Svatko se od nas, vjerujem, dobro sjeća gdje je bio toga hladnog i sivog dana, 18. studenog 1991. godine. Toga tužnog dana kada je Hrvatskom prostrujala vijest da je Vukovar pao. Svatko od nas može još uvijek živo evocirati emociju koju je tada osjetio. Svatko od nas ponio je u srcu dio križa Vukovara, njegovih stanovnika i branitelja i uvjeren sam da će ga nositi u srcu zauvijek. Neke se stvari urežu duboko u sve nas, u naše nacionalno tkivo, u naš genski kod. U žrtvi Vukovara zrcali se duša našeg naroda. U svijeći zapaljenoj žrtvi Vukovara titra svjetlo naših predaka, nazire se zora budućih naraštaja. Vukovar je temelj, čvrsta stijena, na kojoj smo izgradili suvremenu Hrvatsku. Vukovar je naša vrijednost, naš zajednički identitetski nazivnik.
VEZANI ČLANCI:
U današnjem nemirnom svijetu koji nam se strelovito mijenja pred očima, u kojem jedna kriza zamjenjuje drugu, u kojem jedan rat zasjenjuje onaj prethodni, u kojem se gubi svaka vrijednost i sve postaje „normalno“, trebamo neki oslonac, neki zaglavni kamen, neko sidrište koje će nas držati na okupu i činiti nas sigurnima. U današnjem svijetu višestrukih kriza identiteta, nametanja stavova, politike kratkog daha, agresivnih pojedinaca i zaslijepljenih sljedbenika, trebamo se dodatno truditi da neke stvari ostanu naša svetinja. Trebamo se truditi zadržati naše vrijednosti, zadržati naš identitet, sačuvati naše vezivno tkivo, ne dati svoje.
Poklonimo se stoga žrtvi Vukovara, žrtvi Škabrnje, svim žrtvama Domovinskog rata. Poklonimo se svim braniteljima domovine, svim liječnicima i drugim zdravstvenim radnicima iz tog vremena. Poklonimo se duboko, s najvećim poštovanjem, jer oni to zaslužuju. I zadužuju. To je nešto što se ponekad zaboravlja u našem društvu.
Piše, Doc. dr. sc. KREŠIMIR LUETIĆ, dr. med., predsjednik Hrvatske liječničke komore