W. Pomerantz: Oponašamo nagradu koja je stvorila avioprijevoz

VL: Možete li usporediti nagradu Raymonda Orteiga i namjere zaklade X PRIZE? Zaustavlja li se sličnost na tome što je ona bila jednokratna, ali slična drugim takvima u prvoj polovini XX. stoljeća, a namjera da bi bila u izravnom utjecaju Lindberghova uspjeha poslije kojega se brzo počelo s međunarodnim i interkontinentalnim zračnim prijevozom?
WP: Orteigova je nagrada izravno nadahnula Ansari X PRIZE. Našega utemeljitelja i glavnog šefa Petera Diamandisa osupnule su statistike o posljedicama Orteigove nagrade iz Lindbergove knjige “The Spirit of St. Louis”. Najprije ga je očaralo što je devet timova za natjecanje potrošilo više nego deset puta novca od iznosa same nagrade. Taj nevjerojatan razmjer potaknut će svakoga tko želi potaknuti istraživanja i razvoj. Ali mu je još važnije bilo što je samo godinu i pol poslije Lindberghova leta zrakoplovima putovalo 30 puta više ljudi!. S obzirom da je nedavno u svemir poletio tek 500. putnik i mi priželjkujemo takvo umnogostručenje.

Našu smo zakladu doista 1996. godine skrojili po mjeri Orteigova napora. Unatoč tome još smo mlada organizacija i tek počinjemo nazirati rezultate koji su tek odjek izazova poput Orteigove nagrade. Na primjer, sudionici natjecanja Ansari X PRIZE i Northrop Grumman Lunar Lander Challenge već su izjednačili ukupne troškove timova iz povijesnih statistika; sve su skupine potrošile ukupno desetorostruki iznos samih nagrada.

Današnje izravne posljedice Lindberghove pobjede i Orteigove nagrade su globalni zračno-prometni biznis godišnje vrijednosti u trilijardama dolara. Bez takvoga početka ne bi bilo takvoga napretka. Dajemo sve od sebe da to imitiramo,

A usput, Lindberghova je knjiga dobro štivo. Osvojila je 1954. godine Pulitzerovu nagradu. Unatoč tome što velikim dijelom samo opisuje svoje napor da ne zaspi za vrijeme leta, to je i danas uzbudljivo štivo.

VL: Očekujete li da će poslije nagrade obitelji Ansari i Googleove Lunar X PRIZE procvjetati neki novi svemirski prijevoznioci kao što su se poslije Lindbergha pojavili Pan-Am, TWA, BOAC i Lufthansa? Imaju li sudionici tih dvaju natjecanja snage da se u doglednoj budućnosti izdignu u važne poslovne igrače?
WP: Tome se beskrajno nadamo. To očekujemo. Kada smišljamo natjecanje uvijek imamo na umu da ih oblikujemo tako da potaknemo revoluciju čiji će odjeci potrajati dugo nakon što mi prirodno ugasimo naše aktivnosti. Kao vlastiti neuspjeh doživjeli bismo kad bi pobjednički tim neke od naših nagrada stao. Bilo zato jer je ga je to prestalo zanimati ili je bankrotirao. Da bi naši napori imali smisla timovi koji se uključuju u natjecanje s namjerom da pobijede moraju imati u zaleđu izdašna tržišta kako bi se uopće prijavili ili uopće razmišljali o osvajanju nagrade. Timove upravo to potiče da, uz vlastite krv, znoj i suze, u potjeri za nagradom ulože značajne iznose.

Dakle, odgovor je svakako da. Očekujemo da timovi izrasli iz Ansari X PRIZEA, Northrop Grumman Lunar Lander Challenge i Google Lunar X PRIZEA, uz našu i druge koji nagrađuju takve napore ostvare značajan i održiv poslovni uspjeh u skoroj budućnosti. A to se već događa s podorbitalnom svemirskom industrijom po završetku natjecanja Ansari X PRIZE. Odjednom je iščiljelo tržište od milijarde dolara pa promatramo velike igrače poput sira Richard Branson i Aabar Investmentsa kako se natječu u laganju. Aabar je tvrtku Virgin Galactic procijenio na 850 milijuna dolara, a to je puno, ne samo za Virgin. Za nas je to odlična vijest, a i za druge natjecatelje koji još traže investitore.VL: Danas se puno govori o svemirskom turizmu. Podorbitalnom i u orbiti. Ali, nisu li takva putovanja samo zbog užitka? Nije li zamisao da se iz Amerike Tokio dosegne za jedan sat podorbitalnim letom mnogo isplativija kao biznis? Je li to preskup cilje ili tehnički prezahtjevan?
WP: Imate dokraja pravo. Takozvano “turističko tržište” samo je jedna od prilika za kojom sežu komercijalni svemirski prijevoznici. Važno je, a čini se da je i unosno, ali nije jedino. Podorbitalna putovanja s jednoga na drugo mjesto biznis bi zasigurno znao cijeniti, kako kažete, iako na ostvarenju toga još postoje iznimno teške tehničke i logističke prepreke. Zanimljivo tržište je, iako ne baš osobito široko popularno poput turizma, jest tržište usluga za znanstvena istraživanja. Razni se tereti mogu prevoziti podorbitalno, male terete može izbaciti u svemir raketama koje mogu izraditi male tvrtke, a pokusi se mogu poslati čak i s onim tko taj pokus izvodi. Svaka takva primjena nosi potencial da postane izvor nezanemarivih prihoda, a oni će istodobno omogućiti nova prvorazredna istraživanja koja će imati šire i šarolikije primjene.

Kada postavljamo pravila naših nagrada podešavamo ih njbolje koliko znamo da rezultat budu istinski inovativne zamisli. Inovacija se katkada rodi u obliku tehničkog rješenja, jednako često koliko je za novu ideju potrebno izraditi potpuno novi poslovni plan, naći za njih nova tržišta i posve nove strukture upravljanja. Nipošto ne želimo maštu naših timova ograničiti našim vlastitim možda suženim pogledima pa istražujemo područja na kojima se inovacije mogu dojmljivo dokazati i potencijalno otvoriti poslove u koje može ući više timova.

Osobno bih prvi stao u rep da kupim kartu za međukontinentalni podorbitalni let. I to će se dogoditi, ali mi se čini ne uskoro. Takvu je putanju puno teže postići od one kakva se tražila u Ansari X PRIZEU, a nije mnogo lakše nego orbitalnu.

VL: Ispravite me ako me dojam vara: među natjecateljima za Lunar X PRIZE čini se da ima timova kojima je jedina namjera samo postići cilj u vrhuncu svoje aktivnosti, a da poslije togaa nemaju nikakve vizije ili namjere da napreduju. Ili su unaprijed svjesni da bez značajne potpore velikih investitora neće moći nafograđivati na postignuti napredak. Tome su podložne i državne svemirske organizacije koje kao da su izgubile unutrašnji potisak, tempo izuma iz šezdesetih godina, zapele u konceptima “skupi smo, ali nemamo ciljeva koji su nam danas izvan dosega”. Osjećate li kakvu odgovornot pri dizajniranju ciljeva i pravila nove nagrade, da sudionike učinite privlačnim velikim investitorima da bi se izbjeglo raspršivanje postignutoga nakon što netko nagradu osvoji? Je li to možda manje vidljivi sloj dizajna vaših natječaja?
WP: Natjecati se npr. za Google Lunar X PRIZE ili koje drugo naše natjecanje zasigrno zahtijeva izdašne izvore kapitala. Većina će timova u tom natjecanju trebati barem 20 milijuna dolara, a neki timovi su svoje troškove izračunali na 100 milijuna. Naši timovi obično krenu s minimalnim zalihama novca pa se suočavaju s time da u isto vrijeme dok rade na projektu moraju pribavljati značajan novac žele li ostati u utrci za nagradu.

Kada pišemo pravila unaprijed uračunavamo hoće li za natjecatelje biti zanimanja iz investitorske sfere. To nije baš lako. Uvijek kada smišljamo pravila natjecanja za neki novi izabrani cilj savjetujemo se s mnogo mogućih investitora u timove. Kad bi se neko područje odmah investicijskim kapitalistima uspjelo prikazati kao poželjno tad vjerojatno ne bi bilo potrebe za raspisivanjem natjecanja i nagrade. S druge strane, investitori sami trebaju procijeniiti hoće li se investicija nastaviti vraćati i nakon osvajanja nagrade. I većinu timova muči hoće li na kraju program završiti uz dobit. Jasno, kreću idealistički iz potleušica sežući za dohvatljivim ciljevima, ali ih potiče i pomisao na financijske probitke.