Kad još nema lijeka za pandemiju, jedan od šestorice posebnih izaslanika Svjetske zdravstvene organizacije za koronu, David Nabarro dosjetio se da bi se sve zemlje trebale ugledati na Švedsku u kojoj je ključ borbe protiv virusa suradnja građana i vlasti.
Misli li Nabarro ozbiljno da svi na svijetu odjednom možemo postati Šveđani, što bi podrazumijevalo i da živimo i ponašamo se kao Šveđani, da imamo transparentnu vlast, dobro zdravlje i standard kao oni? Švedska je vodeća u EU po udjelu samačkih kućanstava (više od 50%), djeca se sele iz roditeljskog doma čim postanu punoljetna, u obiteljima ne žive tri generacije. Već zbog toga u Švedskoj je otežano širenje virusa. Šveđani su kao narod discipliniraniji od drugih, drže se preporuka, povjerenje u institucije im je među najvećima u EU zbog 300 godina učinkovite i transparentne javne uprave.
Distancirani su, nisu skloni velikim druženjima. Švedska je u vrhu EU po dobrom zdravlju građana jer su Šveđani u prosjeku dobrog zdravlja i sa 74 godine, a Šveđanke sa 72 godine. Veliki dio ih radi od kuće, a oni koji to ne mogu, nakon prvog simptoma mogli su ostati doma 14 dana bez otvaranja bolovanja i uz naknadu od 80% plaće. Srednjoškolci i studenti su se školovali online. I unatoč svemu tome, dosegli su brojku od 5800 mrtvih. Zato je dvojbeno prepisivanje švedskog modela na cijeli svijet, ne vodeći računa o razlikama u mentalitetu građana, načinu života, standardu i zdravlju ljudi.
Sva sreca sto su nestale druge bolesti umire se samo od korone.