Zviždačka stranica WikiLeaks sinoć je doslovce uzdrmala američku diplomaciju objavom 251.287 dokumenata iz ministarstva vanjskih poslova SAD-a. Od toga broja, čak 2053 diplomatske depeše bave se Hrvatskom, a iz veleposlanstva SAD-a u Hrvatskoj potječe čak 1686 depeša. „Tajnima“ su označena 24 dokumenta. Mediji diljem svijeta WikiLeaksovu su najnoviju akciju nazvali "najvećom katastrofom u povijesti američke diplomacije", jer na „tajne“ dokumente otpada 6 posto, a na povjerljive 40 posto od ukupno tri milijuna stranica objavljenih dokumenata.
>>SAD Sloveniji: Želite li susret s Obamom preuzmite zatvorenike
>>SAD u panici zove ministre zbog straha od WikiLeaksovih spisa
Od Amana, preko Berlina do Zagreba
Sinoć, odmah po objavi, serveri WikiLeaksa bili su blokirani napadom hakera, no dokumente su počeli objavljivati tiskani mediji Guardian, New York Times, Der Spiegel, El Pais i Le Monde kojima je uredništvo Wikileaksa ranije poslalo dokumente.
Od onoga što je do sada objavljeno, za Hrvatsku je najzanimljivija direktiva ministarstva vanjskih poslova SAD-a od 31. srpnja 2009. poslana američkim veleposlanstvima u 30 gradova, "od Ammana, preko Berlina do Zagreba", kako piše Der Spiegel, a po kojima se imaju špijunirati diplomati iz tih zemalja pri UN-u. Na popisu želja Washingtona spominje se čak i sam Ban Ki Moon i njegovo tajništvo UN-a, ali i druge međunarodne te nevladine organizacije diljem svijeta. Hrvatska je, pak, jedna od rijetkih zemalja koja se spominje u sve 24 točke interesa po kojima se špijunira diplomate. Osim stavova i planova njihovih vlada, posebno su zanimljivi osobni podaci koji Washington zanimaju o stranim diplomatima - podaci o telefonskoj, mobilnoj, računalnoj komunikaciji, lozinke, sigurnosne mjere i sl., a u mnogim slučajevima i biometrijski podaci, odnosno otisci prstiju, DNK, skenovi rožnice.
Najživlja komunikacija 2003. te od 2006. do 2009.
U dijelu dokumenata koje je na svojim stranicama objavio Guardian, Hrvatska se usputno spominje samo u jednoj depeši. U dopisu napisanom u američkom veleposlanstvu u Parizu u povodu susreta pomoćnika državne tajnice SAD-a s francuskim dužnosnicima iz rujna 2009. godine navodi se kako su odnosi Hrvatske i Slovenije u uzlaznoj putanji koja vodi prema rješavanju pograničnih sporova.
Što se veleposlanstva SAD-a u Zagrebu tiče, najživlja komunikacija bila je tijekom 2003. te od 2006. do 2009. O čemu je sve riječ zasad je nezahvalno nagađati prije objave i tih dokumenata, no nešto o stilu govore primjeri iz drugih zemalja. Tako se, primjerice, u jednom od 1719 izvještaja iz Berlina njemački ministar vanjskih poslova Guido Westerwelle opisuje kao nekompetentan, tašt i kritičan spram SAD-a, dok se Angelu Merkel opisuje kao iskusniju u politici, ali i nemaštovitu.
Da nema djelovanja stranih službi na području Hrvatske, nebi nikada ni znali za postojeće i buduće afere. One su u pravilu na strani pravde, osim ako mogu trgovanjem što ušićariti. Neka ih !