Njemačka je priznala genocid nad narodima Herero i Nama u današnjoj Namibiji od 1904. do 1908. godine kada je ubijeno od 75.000 do 100.000 ljudi. Berlin je dobrovoljno pristao platiti i odštetu od 1,1 milijardi eura za pokretanje reformi, projekata u poljoprivredi, vodoopskrbi i obrazovanju.
– U ime povijesne i moralne odgovornosti Njemačke zatražit ćemo oprost od Namibije i potomaka žrtava – poručio je njemački šef diplomacije Heiko Maas.
Nazvati stvari pravim imenom
U općoj grabeži za afričkim zemljama Njemačka je 1884. uspjela okupirati teritorij Namibije, tada poznate pod imenom Jugozapadna Afrika. Međutim, njemačko se carstvo, odnosno njegova kolonijalna vojska, nije ponašalo u toj afričkoj zemlji bitno drugačije od drugih kolonijalnih sila. Štoviše, počinjen je genocid nad narodima Herero i Nama u periodu između 1904. i 1908. pri čemu su deseci tisuća pripadnika ta dva naroda praktički istrijebljeni u nekim dijelovima današnje Namibije, pa i mučeni ili su protjerivani u pustinju Kalahari gdje bi skapavali od gladi. Pri tome je bilo nebitno radi li se o ženama, djeci ili starcima.I to je razlog što je Njemačka danas glavni ulagač u razvoj te afričke zemlje, a sve je dobilo i novi razvoj. Vlada Angele Merkel odlučila je u zajedničkoj izjavi s vladom Namibije priznati da se radilo o genocidu te platiti 1,1 milijardi eura. Ali s time da se nigdje ne navede da je riječ o odšteti ili kompenzaciji bez obzira na to što će taj novac otići potomcima žrtava zločina njemačke vojske. To je zato da se ne bi napravio pravni presedan zbog kojega bi možda mogao nastupiti val traženja odšteta i od drugih nekadašnjih kolonijalnih zemalja od strane nekada porobljenih država u različitim dijelovima svijeta.
Pregovori o ovom potezu s Namibijom traju od 2015. godine u naporima da se, kako se sada navodi, “zaliječe rane” povijesnog nasilja.
– Naš je cilj bio i jest pronaći zajednički put do stvarnog pomirenja i sjećanja na žrtve. To uključuje nazivanje događaja iz njemačke kolonijalne ere u današnjoj Namibiji, posebno na zločine između 1904. i 1908. godine, bez poštede i bez eufemizama. Tako ćemo sada i službeno te događaje nazvati onako kako bi izgledali iz današnje perspektive: genocidom – rekao je Heiko Maas, njemački ministar vanjskih poslova. Potomci će se žrtava uključiti u procese zemljišne reforme, ruralne infrastrukture, opskrbe vodom te profesionalnog osposobljavanja. Oko 50 milijuna eura ide u fundaciju pomirenja dviju država gdje će biti uključeni kulturni projekti te razmjena studenata. Iako se radi o koraku do isprike koja bi trebala također nastupiti, neki od grupa potomaka žrtava odbijaju poduprijeti namibijsku vladu u pomirenju s Njemačkom. Oni traže izravne kompenzacije te prijete kako će njemačkog predsjednika Franka-Waltera Steinmeiera “osramotiti” kada dođe u Namibiju ispričati se.
Glave žrtava slali u Njemačku
Zločini koje je njemačka vojska počinila u Namibiji znali su biti i doista gnjusni u svojoj prirodi, poput, recimo, slanja glava žrtava u Njemačku za istraživanja eugenike. Iako bi već to samo po sebi bilo dovoljno za barem neku službenu ispriku, činjenica je da je Namibija zemlja dobre infrastrukture, uređene ekonomije pogodne za investicije, bogata prirodnim resursima te su glavni izvoznik urana. Tako je ova zemlja zapravo pogodan ulaz na kontinent kojim su već ozbiljnim dijelom ovladali Kinezi, a Europa je već prije četiri godine objavila ambiciju, praktički obavezu širenja utjecaja u Africi poglavito kroz investiranje.
VIDEO Nakon 30 godina predsjednik Hrvatske postrojio je vojsku u Kranjčevićevoj
Sve je to prilično kompleksno. Mislim, toliko daleko u povijest... Po tome bi Izrael mogao tražiti odštetu od Egipta za ropstvo od prije 3500 godina. Hoću reći, sve su zemlje u jednom trenutku bile okupirane i narod potlačen, mučen i ubijan. Što bi na tako nešto rekli turci za 500 godina tlake, nad ne znam koliko država?