Za istu gljivu jedan tvrdi da je jestiva, drugi da je otrovna

Zahuktao se rat gljivara na relaciji Slavonski Brod – Zagreb! Bespoštedna javna polemika započela je kada prof. dr. Romano Božac s Agronomskog fakulteta u Zagrebu “oprao” knjigu “Toksikologija gljiva” Brođanina Tomislava Lukića, optuživši ga za “neoprostivu i nepopravljivu objavu dvanaest pogrešnih, a za zdravlje ljudi smrtonosno opasnih slika gljiva”.

Popljuvani autoriteti

U dopisu koji je poslao autoru, ali i drugima, navodi kako su brojne strukturne formule u Lukićevoj knjizi čista preslika i krađa autorskih prava. Dodaje kako je autor, uz brojne druge pogreške, u svom djelu popljuvao najveće gljivarske autoritete.

– Gospodine Lukiću, vi svojom knjigom obmanjujete javnost lažima i glupostima, a glorificirate vašu mikološku kaljužu neznanja – poručio je Božac Lukiću.

Ni prof. Lukić mu nije ostao dužan. Negirao je njegove tvrdnje riječima kako se vrsta gljive ne može odrediti samo na osnovi fotografije i kako su sve determinacije gljiva na osnovi slika iz njegove knjige potvrdili doktori mikologije u laboratorijima Instituta Ruđer Bošković. Brodski autor kaže kako je povod pisanju njegove knjige bila upravo Boščeva “Enciklopedija gljiva”, u kojoj je dokazanu smrtno otrovnu gljivu Tricholoma flavovirens (Tricholoma equestre), odnosno zelenkastu vitezovku, opisao kao jestivu i izvrsne kakvoće.

– Unatoč upozorenjima znanstvenika iz regije i Europe, Božac i dalje tvrdoglavo ostaje pri svojoj tvrdnji. Zbog toga se osvetoljubivo obrušio na moju knjigu – tvrdi Lukić, predsjednik Gljivarskog društva Varganj. Dopredsjednik Hrvatskog mikološko-gljivarskog saveza Ivan Kočet kaže kako je gljivarstvo veliko područje i kako nije nenormalno da jedan gljivar ima jedno, a drugi drugo mišljenje. Međutim, suvremena je tehnologija, kaže, znatno napredovala, i rade se potpuno drukčije studije u odnosu na vrijeme otprije 20 ili 30 godina, kada je dr. Božac radio svoja istraživanja. Prema njegovim riječima, danas se jedina pravilna determinacija gljiva temelji na DNK analizi.

Stari i novi kadar

– Cijeli taj prijepor u gljivarstvu vodi se između starijeg kadra, u koji se ubraja i dr. Božac, i onih mlađih. Božac je gljivarstvu u svoje vrijeme dao jako puno, ali vrijeme ide dalje, tehnologija se promijenila. Netko te promjene prati, a netko se i dalje drži svojih stavova. Lukić se, pak, u svojoj knjizi poziva na istraživače novije generacije. Naravno, Božac to ima pravo osporiti na svoj način, a ljudi će sami odlučiti čiju će knjigu koristiti – kaže Kočet.

>>Zaprešićke bukovače najbolji izbor nakon obilne blagdanske trpeze