Za izbjegavanje kaosa premijeru je najbolja opcija vrlo brza rekonstrukcija Vlade

Kada nešto od starta krene krivo, teško da rezultat može biti dobar. A jedan od takvih poslova je najavljena rekonstrukcija Vlade Andreja Plenkovića, za koju je jasno da nije posljedica uobičajenih promišljanja o kadrovskim i inim poboljšanjima na polovici mandata.

Ma kako to pokušavali predstaviti u HDZ-u, ovdje je očito riječ o potezu iznuđenom službenim otvaranjem istragama protiv dvojice članova Plenkovićeva tima, s tim da se sam premijer doveo u neugodnu poziciju odgađajući donošenje odluka o ministrima.

Da je cijelu stvar riješio još dok je DORH provodio izvide za koje se moglo s priličnom sigurnošću pretpostaviti da će završiti u kaznenim postupcima, ne bi mu se dogodilo da mu jednog ministra uhićuje policija, a druga dvojica ostanu na funkciji prepušteni milosti DORH-a.

Na kraju mu nije preostalo ništa doli da javno potvrdi kako će u rekonstrukciju, i to prije nego je stigao promisliti kojim je resorima uopće nužno “osvježenje”. Aktualne i potencijalne buduće ministre to je stavilo pod udar stranačkih naklapanja, u kojima veliku ulogu igraju složeni odnosi u HDZ-u.

Sam Plenković pak o promjenama mora odlučiti u vrlo kratkom roku ne želi li da cijela stvar otklizne u kaos, a u međuvremenu mu ranu dosoljava Most, koji je i bez dijela parlamentarne ljevice uspio prikupiti dovoljno zastupničkih potpisa za raspravu o smjeni Borisa Miloševića, Josipa Aladrovića i Tomislava Ćorića.

Iako se radi o ljudima odlazak kojih nije sporan, budući da i sami žele iz Vlade, stranka Bože Petrova ovim potezom Vladu dovodi u situaciju u kojoj bi se o opozivu trojice trebala očitovati u roku od osam dana. Teško da će Vlada pristati na smjenu ministara na prijedlog Mosta, bez obzira na to što je sudbina ovih ministara već zapečaćena, no nešto će se tu morati izvesti.

Moguće je tako da Plenkovićeva ekipa prvo odbije opoziv, a da zatim premijer za nekoliko dana u široj rekonstrukciji sam smijeni ministre. Moguće je i da se Vlada jednostavno ogluši na ovaj zahtjev i da izignorira rokove propisane saborskim Poslovnikom, što se već događalo, primjerice kad se tražio opoziv premijera Tihomira Oreškovića, no to su bile druge, puno složenije okolnosti.

U svakom slučaju, teško da bi ijedan od ovih poteza bio ugodan za Plenkovića pa bi premijer konačnu odluku o rekonstrukciji trebao donijeti što prije i nadati se da ministre koji ostanu u njegovu timu neće zahvatiti nove afere.