Za izračun koeficijenata Vlada će angažirati strane konzultante

Vlada planira angažirati jednu od najvećih konzultantskih tvrtki na svijetu za posao analize koeficijenata složenosti poslova u državnim i javnim službama, saznajemo u Banskim dvorima. Procedura odabira tvrtke otvorit će se u idućim tjednima, a cilj je angažirati stručnjake koji nisu pod utjecajem zainteresiranih strana, odnosno postići da se maksimalno ukloni mogućnost lobiranja lokalnih interesnih grupa, tako da želi birati između jedne od najveće četiri svjetske konzultantske kuće ili najvećih konzultantskih kuća za ljudske resurse.

Njihov bi posao bio procijeniti vrijednost svakog pojedinog radnog mjesta u sustavu, odrediti potencijalne koeficijente za taj posao, ali i procijeniti potreban broj izvršitelja za obavljanje zadanog opsega poslova. Drugim riječima, Vlada bi na temelju takve analize imala podlogu ne samo za određivanje plaća nego i za eventualne otkaze jer bi se konačno saznalo koliki su točno viškovi u javnom sektoru.

Stotine dodataka na plaću

Cilj vladajućih je što veći dio dodataka na plaće, kojih ima na stotine, inkorporirati u sam koeficijent složenosti poslova. Na taj bi se način izračun plaća učinio jednostavnijim, ali i transparentnijim. U zdravstvu i školstvu pobrojani su deseci dodataka na plaću, pa se tako liječnicima ovisno o smjeru specijalizacije plaće uvećavaju za različiti postotak, dok im je koeficijent svima isti. Analiza bi prve rezultate trebala pokazati već u prvoj polovici 2020. godine, nadaju se u Vladi, ali njezina primjena ovisit će isključivo o političkoj volji. I prije bilo analiza javnog sektora, ali je državni sustav ostao jednako neefikasan i golem kao i ranije. Nijedna analiza ne može egzaktno pokazati postoje li viškovi jer se oni temelje na političkim ciljevima. Primjerice, ako nam je cilj imati razrede s po deset učenika, onda činjenica da je u sedam godina broj djece u školama pao za 53 tisuće, a broj nastavnika se povećao za 2000, ide tom cilju u prilog.

Ako mislimo da nismo dovoljno bogati da bismo u javnom školstvu imali individualnu nastavu s malim grupama i da razred može imati i po 25 djece, onda će analiza pokazati da u školstvu imamo višak nastavnog osoblja. Isto se odnosi i na broj birokrata u ministarstvima, broj računovođa, pravnika, tajnica po školama i bolnicama. Dodatno, nerijetko se zbog zakonski nametnutih procedura čini kao da je potrebno puno administracije, dok mnogi analitičari drže da je potrebno jednostavno ukinuti procedure i radna mjesta koja su te procedure kreirale. Ipak analiza koju bi napravili svjetski stručnjaci nepodložni lokalnim utjecajima i partikularnim interesima mogla bi biti dobra podloga za reformu. Koliko bi mogla koštati takva analiza, ne mogu lako procijeniti ni u Banskim dvorima, ali može se čuti da se dio troška može podmiriti i iz europskih fondova.

I dok čekamo analizu, sindikati su uputili i najnoviji zahtjev Vladi, a on podrazumijeva povećanje osnovice od 18,3 posto i 13. plaću u godini. Ispunjenje takvog zahtjeva stajalo bi čak 5,6 milijardi kuna svake godine.

Nema novca za trošenje

Naime, povećanje osnovice za svaki postotni bod stoji proračun 290 milijuna kuna pa rast osnovice za 250 tisuća ljudi na toj razini stoji proračun 5,3 milijardi kuna svake godine. Dodatna plaća koštala bi još 2,6 milijardi kuna godišnje. Takvi su zahtjevi, vidljivo je, potpuno nerealni. Naime, sindikalac Vilim Ribić izračunao je da novi zahtjevi stoje 3,5 milijarde kuna, a da država ima 4,7 milijardi kuna viškova. Taj iznos viška dobiven je kao razlika između realiziranog suficita iz prošle godine i planiranog deficita. Ribićeva je logika da, ako je država i planirala biti u deficitu za oko tri milijarde kuna, nema razloga da taj plan ne ispuni. Taj se Ribićev plan temelji na krivim postavkama.

Naime, država je planirala suficit, ali je izraženi planski deficit posljedica konzervativne politike makroekonomskih prognoza, odnosno u dokumentima je naveden kao mjera opreza. S druge strane proračun i nije u plusu ni ove godine niti je ikada bio. Suficit je postigla konsolidirana država, a ne državni proračun. Konsolidiranu države čine lokalna država i izvanproračunski korisnici, a to su HZMO, HZZO, Hrvatske ceste, Hrvatske vode... Oni su zapravo stvorili plus, a ne centralna država. Istina je da je nakon šest mjeseci poslovanja u 2019. proračun bio u minusu za 1,8 milijardu kuna, ali je lokalna država imala suficit od 1,2 milijardu kuna, a izvanproračunski korisnici 1,7 milijardi kuna pa je sveukupni, a statistički rezultat pozitivan. Iz toga se vidi da novca za trošenje nema, osim ako Ribić ne misli novac za plaću uzeti iz proračuna gradova i općina.