Štrajk učitelja se nastavlja jer dogovora između sindikata i ministra obrazovanja Vedrana Mornara nema.
Ništa nas se nije pitalo, držimo da smo izmanipulirani
– Iako su svi nastavnici Srednje škole Prelog podržali štrajk i pravo na štrajk, nismo željeli štrajkati jer smatramo da nije vrijeme za to. Osjećamo se izmanipuliranima od sindikata jer nas nitko prije samog početka nije ni pitao želimo li sudjelovati u štrajku u ovom trenutku. Slušali smo izjave čelnika sindikata u medijima, no kod nas u školi nije provedena anketa o tome jesmo li za štrajk, samo je dan prije postavljena lista na koju su se mogli upisati oni nastavnici koji žele sudjelovati u štrajku – kaže prof. mentorica Maja Labaš Horvat (37) iz Srednje škole Prelog. U Međimurskoj županiji odaziv pozivu na štrajk bio je među najnižima u državi, možda i najniži. Jučer se, prema podacima Ureda državne uprave, od 32 osnovne škole štrajkalo samo u jednoj, a u svim srednjim školama nastava se normalno odvijala.
– Ne vidim poantu u štrajku nakon što je nastavna godina već počela jer se sada ne može ništa postići, a sve se lomi na nastavnicima, koji neće uspjeti ostvariti nastavni plan, i na učenicima, koji za vrijeme štrajka ne bi bili primjereno zbrinuti pa bi također morali nadoknađivati gradivo. Roditelji su zbunjeni oprečnim izjavama ministra, sindikata i nastavnika u školama. Naravno da su nastavnici potplaćeni s obzirom na obrazovanje i stalnu potrebu za usavršavanjem, no za veće plaće treba se boriti stalno, a ne samo prije izbora za nečije skupljanje političkih bodova. Stalno treba raditi na podizanju svijesti o našem zanimanju, o svemu što ono nosi i o važnosti obrazovanja za rast i napredak društva u cjelini – ističe Maja Labaš Horvat. (Ivica Beti)
Novca ima, ali se loše raspoređuje i troši pogrešno
Zašto štrajkam? Pa zbog loših financijskih uvjeta. Svaka vlada do sada nas je izigrala, nikada nije vrijeme za nas, mi smo stalno na čekanju, ali kad u društvu nešto ne štima, odnosno kad se pojavi problem vezan uz područje odgoja i obrazovanja, nastavnici i učitelji su prvi prozvani – objašnjava nam Marija Veronikica Cvjetković iz zagrebačke Osnovne škole Bukovac razloge zašto je već treći dan u štrajku. Njoj je 48 godina, a posljednjih 13 godina radi u obrazovanju. Na pitanje kolika joj je plaća, kaže da ni sama ne zna.
– Radim sve moguće zamjene, kome god u školi treba dođe k meni jer zna da ću je prihvatiti. Ali i tu mogućnost dodatne zarade ograničio nam je prethodni ministar – kaže Cvjetković koja ne vjeruje da novca nema, već drži da se on loše raspoređuje i troši na pogrešne stvari. – Iz državnog proračuna financira se na tisuće nevladinih udruga, a većina njih nema nikakve mjerljive rezultate niti su ikada ikome pomogle, ali iscrpljuju državni proračun. Prije dvije godine za te udruge potrošeno je 1,6 milijardi kuna. Čemu to – pita se Cvjetković koja ni od ovog štrajka ne očekuje puno.
– Nismo dovoljno solidarni jedni s drugima ni čvrsti u namjeri da ga provedemo do kraja. To “do kraja” znači da bismo u štrajku trebali ostati dok ne postignemo naše ciljeve. Ali ljudi su iscrpljeni, imaju kredite, moraju prehranjivati obitelji i Vlada na tu kartu igra. Vlada nam sada kaže da može s nama razgovarati za dva mjeseca, a tko zna tko će i gdje tada biti – ljuti se Cvjetković dodajući da smo mi društvo u kojem nitko ne drži do svoje riječi, pa nije ni čudo što to ne radi ni Vlada (Irena Kustura).
Imaju smijesno radno vrijeme, od 8 do 14 uz puno odmora i rupa izmedu. Godisnji da ne pricam. No,mislim da nije toliki problem u placi koliko u casti i postivanju profesora.