Za ‘otpeljati’ pucu mladenac se morao malo i pomučiti

Veselo je proteklog vikenda bilo u Pristavi pokraj Tuhlja. Naime, tamošnja etno udruga Kolovrat uprizorila je starinski zagorski običaj odlaska mlade iz njihova sela. Pristavskoj puci Mariji Iveković, srce je slomio njen izabranik Nikola Kralj iz obližnjeg Dubrovčana u općini Veliko Trgovišće.

 Nije smetala ni kiša

 Ni jaka kiša, ni hladnoća, ni mrkla noć, ništa nije omelo vesele Pristavčana da isprate pristavsku mladu baš “onak kak to i Bog zapoveda”. Da bi se pokazao doraslim mladencem i da bi zaslužio ruku izabranice srca svoga, Nikola se na cesti, na izlasku iz sela, morao i jako, jako pomučiti. Prvo je u košari morao ružiti kuruzu, a istu tu kuruzu kasnije zamljeti u žrvnju da bi se iz kuruznog brašna mogao ispeći kruh. Kad je brašno bilo zamljeveno trebalo je natesati i suho trešće da bi se zapalila vatra i kruh ispekao. Mladenac je također morao pokazati i da zna i sklepati kosu, a zajedno s mladom s ručnom pilom od trupca nažajgati i drva. I kad je sve testove uspješno položio, ni tada svadbena povorka sa 200-injak svatova i gostiju još uvijek nije mogla proći.

 Škreblica za prolaz

 - Je, je nemre to samo tak. Da bi se tak lepa puca mogla otpeljati iz našeg sela, treba se nekaj za nju i platiti. Ak’ se ne plati, ne bute došli do tuheljske crkve. Takav je red i to se mora poštivati - rekao je glavni meštar cijelog pristavskog ceremonijala Ruda Žlender. Kumovi i svati su vadili stotke i pedesetice za škreblicu, a Pristavčani su ih dakako častili domaćim zagorskim gemištima, kolačima i kobasama. I tek tada se moglo i projti.

- Bolje da propadne selo, nek’ naši starinski zagorski običaji. Trebamo i današnjim mladima pokazat kak’ se to kad nas nekad v selu delalo - kaže Ruda Žlender koji sa svojom malom, ali odabranom pristavskom ekipom iz godine u godinu obnavlja i niz drugih zagorskih običaja - obilježavanje Ivanja i paljenje ponajvećeg zagorskog krijesa te pucanje karabitom iz pristavskih topova za Uskrs.