'Politika Crkvi daje svake godine oko milijardu kuna'

Saborski zastupnik i umirovljeni svećenik don Ivan Grubišić zatražio je reviziju ugovora države sa Svetom Stolicom, a traži i vraćanje vjeronauka iz škola u crkve te uvođenje poreza za vjernike. Smatra da je potrebno bolje urediti odnose tih dviju institucija.

– Pozivam se na četiri ugovora koja je Hrvatska potpisala sa Svetom Stolicom 1998., u kojima stoji da se reviziji ugovora pristupa ako se prilike promijene u jednoj od supotpisnica. Nije mi bitno tko će, država ili Crkva, započeti reviziju, ja bih volio da to bude Crkva jer bi dobila poene u narodu. Dok ti međunarodni ugovori traju, treba ih poštovati, vjeronauk će ostati u školama, a Crkva će dobivati plaću iz proračuna, crkvenog poreza neće biti. Ali ako se pristupi reviziji ugovora, i narod i javnost ne budu zadovoljni jer je to samo neka kozmetika, a ne stvarne i korjenite promjene, onda ćemo mi pokrenuti pitanje izjašnjavanja naroda na referendumu.

O čemu bi se izjašnjavalo na tom referendumu?

O potrebi revizije i stavljanja stvari na svoje mjesto. Hrvatska je proživjela velike promjene poslije potpisivanja ugovora, najprije smo od polupredsjedničkog ili predsjedničkog sustava prešli u parlamentarnu demokraciju, a sada smo i u velikoj moralnoj krizi u kojoj imamo više od 360 tisuća nezaposlenih i vanjski dug od gotovo 60 milijardi eura. Kad je kriza tako duboka i velika, privilegije ne smije nitko imati. I ako su humani, o bilo kome da se radi, trebali bi imati razumijevanja da nije dobro da netko raskošno troši novac iz državnog proračuna, a da drugi idu na kante za otpatke da prežive.

Što vas je potaknulo da sada tražite reviziju ugovora sa Svetom Stolicom?

Crkva sve više gubi na utjecaju, povezuje se s desnim strankama ili je samo takva percepcija. Referendum U ime obitelji po mom mišljenju je bio nepotreban jer je već u Obiteljskom zakonu brak definiran kao zajednica muškarca i žene. Ne treba unositi zakone u Ustav ni trošiti novac na takve stvari. Politika Crkvi daje svake godine oko milijardu kuna, od toga 250 milijuna godišnje na račun oduzete imovine za vrijeme komunizma. Koliko je to dosad izravnato, a koliko nije, ja to ne znam, no Crkva je već dobila i svoje sveučilište u vojnoj zgradi, to je isto bila kompenzacija, MORH je sagradio skupi vojni ordinarijat...

Zagovarate i uvođenje poreza za vjernike?

Jasno je da je Crkvi novac nužan da može raditi, no ne mora joj ga davati država iz proračuna, nego, recimo, da kao i u Njemačkoj vjernici daju svoj dio poreza crkvi kojoj pripadaju. To bi bilo pravedno, ne mora se uzimati iz zajedničke kase jer imamo i ateiste i druge vjere.

Znači li to da bi svi vjernici, bez obzira na to koje vjere bili, izdvajali za svoje crkve koje više ne bi primale pomoć države?

To bi bilo pravednije, a ne da novac daje politika. A Crkva kasnije plati porez na dobit i preda izvještaj na što je taj novac potrošila. Sve mora biti transparentno.

Predlažete i vraćanje vjeronauka iz škola u crkve?

Neki već prigovaraju što će biti s vjeroučiteljima koji izgube posao u školi. Smatram da ih se treba zaposliti u crkvama na župnom vjeronauku. Od novca koji Crkva prima iz poreza dobivat će plaće. Ako to ne bude dostatno, Crkva i država mogu se dogovoriti da država još pomogne. Bolje je za Crkvu da ima mlade i djecu uz sebe jer sada mladi idu na župni vjeronauk samo kada primaju svete sakramente, a nakon toga napuštaju Crkvu potpuno, tako je i u selima i gradovima. Je li tome uzrok lošiji vjeronauk u školama ili nešto drugo, nitko nije istraživao, pa ne znam.

A imate li vi neko istraživanje na kojem bazirate tvrdnju da bi više djece išlo na vjeronauk u crkvama nego što sada ide u školama?

Konkretno u Splitu, gdje sam ja imao istraživanja, 1985. bilo je 1500 studenata na vjeronauku, sada nema nijednog jer nema vjeronauka na fakultetima, a oni ne dolaze u Crkvu. Srednjoškolci, kad prime sakrament krizme, više ne dolaze u crkvu. Čak i na selima više od 90 posto njih ne dođe podignuti ni slike s krizme koje su već platili. Kad bi se vratio vjeronauk u crkvene prostore, mislim da bi djeca i mladi bili više vezani uz Crkvu koja bi se time pomladila, a ovako ostaje na starijim godištima koji ostaju vjerni navikama. Imamo deklarativnu pripadnost vjeri.

Želite li se ovim osvetiti Crkvi zbog sukoba oko vašeg političkog angažmana?

Ni govora. Ja nisam u Sabor išao radi novca, dajem trećinu plaće u humanitarne svrhe, dajem dvije stipendije po 1500 kuna te 3000 kuna siromašnim obiteljima. Meni ostane 5000 kuna da mogu podmiriti režijske troškove i za lijekove koje moram piti. Ne osvećujem se ni zbog čega, ali već dugo vidim probleme koji se samo množe i produbljuju u odnosu Crkve i države, a ne poduzima se ništa. Moja je jedina briga da Crkva bude moralna vertikala, da dijeli s narodom njegovo dobro i zlo te da ne živi od milodara koje daje politika. Nemam nikakvu računicu u tome, zaradio sam svoj staž kao svećenik, a ako se biskup ne slaže što sam ja u Saboru, to je njegovo tumačenje zakona jer isti zakon kaže da on može dopustiti da se čovjek bavi politikom ako se radi o općem dobru. Mislim da ja radim za opće dobro. Treba razlikovati politiku i rad za opće dobro od politikantstva. Crkva ne vodi politiku, ali se slaže sa strankama koje preferira i protežira i bavi se politikantstvom iz interesa. Meni je sam biskup rekao da bez suradnje sa strankama nema ništa, ako je HDZ bio 20 godina na vlasti i oni su se složili i odredili iznos novca koji će dobivati, ovaj moj zahtjev njima očito ne odgovara jer trenutačno ne odgovaraju ni za što niti daju svoj financijski izvještaj. Tako ne može, to je pitanje temeljne pravednosti, transparentnosti djelovanja i pravne države koja mora funkcionirati za sve jednako.

Je li vam se javio netko iz Crkve ili od vladajućih, ima li volje da se uđe u reviziju?

Ne izravno. Zatražio sam razgovor s papinskim nuncijem koji je veza pape i Hrvatske biskupske konferencije i javljeno mi je da će me rado primiti poslije 15. siječnja. I tamo ću potegnuti i ovo pitanje, a neka potegne i on, ili Bozanić, zašto ne, tu Crkva dobiva ako je pametna.