Subota 10. prosinca
ISELJENICI, POHITAJTE DOMA, ČEKAJU VAS SLATKIŠI
U intervjuu Le Mondeu Plenković kaže: "Istina je, oko 230.000 Hrvata iselilo se jer su plaće vani veće. Ali planiraju se vratiti." Doslovce isti dan čitamo podatak – iz Hrvatske se lani iselilo više od 40.000 ljudi, među njima 3700 djece. Vlada je nudila 200.000 kuna iseljenicima koji se žele vratiti, no nedavno izlazi naslov "Porazni podaci za Plenkovićev PR potez za povratnike iz inozemstva: Mjeru 'Biram Hrvatsku' iskoristilo tek 78 osoba".
Jučer mediji pišu kako je "EK dao zeleno svjetlo: Hrvatskoj stiže još 700 milijuna eura u sljedećih nekoliko dana", a do kraja godine ukupno ćemo primiti 2,2 milijarde eura, bespovratno. Bit će da je riječ o zahvalnosti Europe što smo joj prodali banke, državne tvrtke, hotele i druga bogatstva, što uvozimo manje-više sve, pa i 50 posto hrane premda bismo mogli hraniti 15 milijuna ljudi... Ali zato premijer u Le Mondeu ističe da smo "jedna od petnaest zemlja koje su istodobno članice NATO-a, EU, europodručja i schengenskog prostora", a članstvo u OECD-u bit će "šlag na torti". Kad su se Mariji Antoaneti požalili da ljudi nemaju kruha, rekla im je – neka jedu kolače. Premijer Hrvate usrećuje "šlagom na torti". Iseljenici, pohitajte doma!
Nedjelja 11. prosinca
BARIKADE I BALVANI – SRPSKI 'POZIV NA MIR'
Srbijanski predsjednik Vučić pred svijetom se "ograđuje" od divljanja Srba na sjeveru Kosova, ali zato njegova premijerka Ana Brnabić izjavljuje: "Postavljanje barikada je poziv na mir". Pa kad Vučić ustrajno, i ovom prilikom, govori o Oluji, Brnabićka podsjeća na srpske balvane u Hrvatskoj, koji su također bili "poziv na mir". Ali sličnost je u još nečemu – balvani su bili poziv srbijanskoj agresorskoj vojsci da "zaštiti Srbe u Hrvatskoj", a sada se u "zvaničnom zahtevu Beograda upućenom komandi KFOR-a" traži da se omogući povratak "srbijanskih vojnika i policajaca u južnu pokrajinu".
Naoko su glavni razlog sukoba srbijanske registarske pločice koje ima oko 10.000 kosovskih Srba, a kosovska vlast, prijeteći kaznama, zahtijeva da ih zamijene pločicama Republike Kosovo, što Srbi odbijaju. No pločice su samo povod, Srbija ni danas ne priznaje Kosovo i smatra ga svojim, a tako će biti dok traju Srbija i Kosovo. Takozvana međunarodna zajednica nikad neće sukobe ukloniti, Srbija će na Kosovo uvijek polagati pravo, a Kosovo će se kao država nastojati zaštititi. Je li rat manjih ili većih razmjera neizbježan? Možda je samo pitanje vremena i okolnosti u kojima bi mogao izbiti.
Ponedjeljak 12. prosinca
NOVI VLASTOHLEPCI LAKO SA STARIMA
Evo naslova kakav bi se mogao pojaviti u Hrvatskoj i za desetak ili dvadesetak godina – "Litva miče divovske sovjetske spomenike: Kada će Hrvatska ukloniti ostatke komunizma?" Ima zlobnika koji bi rekli da bi najprije trebalo ukloniti dužnosnike iz vrhova hrvatskih vlasti koji su stasali u komunizmu i pisali hvalospjeve bivšoj državi. Kako, dakle, u Lijepoj Našoj "ukloniti ostatke komunizma" kad ti ostaci upravljaju državom? Ima još bezbroj ulica, trgova, parkova, obala... koji nose Titovo ime, a još se vode i bitke za povratak toga imena Trgu Republike Hrvatske u Zagrebu ili već negdje.
I pogrešno je govoriti o "ostacima komunizma" u glavnom gradu i cijeloj Hrvatskoj, točnije bi riječi bile riječi "kontinuitet drugova na vlasti". Politikom se u svim sustavima bave manje-više isti ljudi, isti vlastohlepci, isti "bolesnici" koji vole upravljati drugim ljudima i njihovim sudbinama, pa se prije nešto više od trideset godina novom političkom kadru nije bilo teško pridružiti starome, i obratno. I zar je teško pokliču "Živio komunizam!" održati se uz poklič "Živjela demokracija!" Premda će se, na primjer, riječi "Živio poglavnik!" teško održati uz riječi "Živio drug Tito!".
Utorak 13. prosinca
MAMIĆEVA STRUJA POBJEĐUJE, STIŽU NOVI MILIJUNI
Preklani je Večernji list pisao o tome da je Udruga navijača "Dinamo – to smo mi" u priopćenju tvrdila da je Uprava Dinama zataškala prometnu nesreću u kojoj je sudjelovao predsjednik Nadzornog odbora kluba Miroslav Rožić.
Htjela je zatajiti kaznenu prijavu koja je protiv njega i nepoznate osobe u klubu podignuta zato što Rožić nije imao pravo koristiti službeno vozilo ni službenu karticu kluba. Potom je na račun Dinama vozio zamjensko vozilo, a službeno je bilo na popravku. Poznato je i da je Rožić nijekao da je Dinamo oštećen unatoč optužnici po kojoj je iz kluba izvučeno više od 300 milijuna kuna, zbog čega je Zdravko Mamić, osuđen na višegodišnji zatvor, već dugo u bijegu od hrvatskog pravosuđa i živi u Međugorju.
Sada je pak na sjednici Skupštine Dinama pod vodstvom Rožića pobijedila Mamićeva struja te je predložena smjena njegova protivnika Krešimira Antolića. Umjesto da razjure Mamićevu skupinu u Dinamu, hrvatska vlast, pravosuđe i policija mirno gledaju kako klub preko nje i dalje vodi kriminalac iz Međugorja. Bit će da su u pravu oni koji tvrde da Mamić hoće potvrditi svoju moć u Maksimiru upravo sada zato što će poslije SP-a u nogometu Dinamo na transferima zaraditi teške milijune.
Srijeda 14. prosinca
KAKO SU SRBI U SEKUNDI POSTALI ARGENTINCI
Na košarkaškoj utakmici Crvene zvezde i Žalgirisa u beogradskoj dvorani Pionir bio je pravi delirij kad je na razglasu objavljeno da Argentina na SP-u u nogometu protiv Hrvatske vodi 2:0. Dvoranom se orilo: "Argentina! Argentina!". Tako su Srbi zapravo proslavili uspjeh svoje zemlje u Kataru koja je u skupini bila posljednja osvojivši samo jedan bod, dok su se komšije Hrvati plasirali među četiri najbolje reprezentacije na svijetu.
Kako je malo toj bijedi od navijača potrebno da se veseli nad pogrebom svoga nogometa! Za to veselje potrebno je da se samo malo spotakne Hrvatska koja trijumfira, i to baš Hrvatska, jer ih tako ne raduje spoticanje bilo koje druge zemlje. Prije dvadesetak godina razgovarao sam s jednim Beograđaninom koji je bio u posjetu Zagrebu te me šokirao riječima kako ima podosta Srba koji silno cijene Tuđmana, a bio sam uvjeren da ga svi žestoko mrze.
Pitao sam ga zašto ga cijene, odgovorio mi je – jer je pobjednik. Navijači u dvorani Pionir, a i drugdje u Srbiji, slaveći Argentinu zapravo su slavili pobjedu nad Tuđmanom, ali uzalud, jer se od njegove pobjede nikad neće oporaviti, kao što se ne mogu oporaviti od hrvatskih uspjeha u Kataru u kojem su sami osramoćeni.
Četvrtak 15. prosinca
USPJEŠNOJ HRVATSKOJ NAJVEĆA JE PREPREKA – HRVATSKA
U vrhu smo svijeta u nogometu i u još nekim sportovima, ali i u nečemu što je dragocjenije. U KBC-u Zagreb početkom prosinca bilo je rekordnih devet transplantacija (troja pluća, tri srca, dvije jetre i jedan bubreg), a svi pacijenti su u vrlo dobrom stanju, kaže ravnatelj bolnice Ante Ćorušić. Do kraja godine bit će sto uspješnih transplantacija!
Počesto se ističe kako smo u svijetu poznati kao nacija posebno nadarena za nogometnu igru, a ponekad to zvuči kao da za malo što drugo imamo talenta. Uspjesi liječnika opovrgavaju taj negativni mit, ali ga opovrgavaju i mogućnosti u mnogim drugim područjima, što se, nažalost, može vidjeti i po masovnom odlasku stručnjaka u inozemstvo.
Rekordi u KBC-u Zagreb, a i iznimni rezultati u drugim hrvatskim bolnicama, postižu se ne zahvaljujući uvjetima u kojima se radi i plaćama koje liječnici imaju, nego njima unatoč. Vidjeli smo ovih dana kako političari idu u Katar da i njih obasja sjaj nogometaša, ali smo se i naslušali jadikovki kako država u nogomet i sport ne ulaže gotovo ništa. No mizerno ulaže i u bolnice i u zadržavanje liječnika i drugih stručnjaka u zemlji, pa je tako uspješnoj Hrvatskoj u svemu najveća prepreka – Hrvatska.
Petak 16. prosinca
PORAZ PROTIV ARGENTINE TREBA PREKRIŽITI
Na kraju, još malo o nogometu. Jedan moj prijatelj ima zanimljivu "teoriju". Kaže, i bolje je što smo izgubili protiv Argentine, ulazak u finale bio bi prevelik teret za ovu malu zemlju, a i dosadašnji uspjesi daleko nadilaze njezinu veličinu i već po tome možemo reći da smo bolji od bilo koga. Ne bi bilo uputno da nam svi veliki gledaju u leđa, čitali smo kako su nas omalovažavali sve do utakmice s Brazilom poslije koje su nam priznali vrhunsku vrijednost. A ta utakmica bila je uspjeh kudikamo veći od neuspjeha s Messijem i društvom. Stoga bi poraz od Argentine bilo dobro prekrižiti, gotovo nimalo i nije zasjenio hrvatski trijumf, i trebalo bi ga upisati među prijateljske oglede koji nemaju osobitu važnost, među susrete koji nam ništa ne odnose niti donose ono što zapravo već imamo. To su najbolje shvatili navijači, trebalo im je vrlo malo vremena da taj poraz prežale i da se vrate oduševljenju i u Kataru i u Hrvatskoj. Kad je 2018. pola milijuna ljudi slavilo i od zračne luke do Trga bana Jelačića u Zagrebu pratilo naše igrače na povratku iz Rusije nikome i nije padalo na pamet da smo u finalu s Francuskom izgubili. Nadajmo se da će tako biti i na dočeku sutra.
Najbolja mjera za povratak će biti kad on odseli u Brisel.