Poljodjelska Europa 2020. godine bit će potpuno drukčija od sadašnje, a to bi moglo biti i od velike koristi za Hrvatsku. Ulagat će se u one poljodjelske projekte koji će štititi okolicu, u pravi seoski pejsaž. Novac će dobiti oni koji budu radili terasaste vinograde, sadili drvorede i grmolike biljke, gradili kanale, uzgajali različite kulture... Nestat će "specijalizirana" gospodarstva na kojima se proizvodi samo pšenica ili samo kukuruz, odnosno goleme plantaže samo jedne vrste žitarica.
Poticaji za tri kulture
Europska komisija pripremila je novi plan razvoja poljodjelstva za razdoblje od 2014. do 2020. godine. Dakako, svaka će zemlja htjeti nešto dodati ili izbaciti iz toga plana, ali njegova je okosnica da se od industrijskog načina poljoprivredne proizvodnje prijeđe ponovno na tradicionalni način proizvodnje.
– Europa ulaže novac u zaštitu seljačkog krajolika, u kojem se vide i polja i šume, stabla i biljke, a ne samo plantaže pšenice ili kukuruza. Prije svega se želi ograničiti stvaranje ugljikova dioksida i upotreba umjetnih gnojiva. Želi se zaustaviti poljodjelstvo koje ždere energiju – objašnjava za list Repubblica profesor na poljodjelskom fakultetu u Firenci Mauro Agnoletti, koji je jedan od promicatelja novog pristupa poljodjelstvu.
Plan Europske komisije za poljodjelstvo predviđa ulaganja od 400 milijardi eura u sedam godina. Čak 1,2 milijarde eura bit će svake godine uloženo u agroambijentalne projekte, odnosno one koje će štititi okolicu u poljodjelstvu, tzv. greening. Posebna sredstva predviđena su za one koji budu proizvodili različite kulture. Članak 30. plana EK-a predviđa davanje sredstava svakom poljoprivredniku koji posjeduje tri hektara površina na kojima uzgaja najmanje tri različite kulture.
Ekologiji 7 posto
Onaj tko posjeduje 100 hektara zemljišta može na površini do 70 posto proizvoditi kukuruz, 15 posto zemljišta mora biti namijenjeno proizvodnji rajčica ili patlidžana, a na ostalih 15 posto mogu se uzgajati ili mahunarke ili voćke.
Najmanje 7 posto svakog seoskog imanja, prema članku 32., treba biti namijenjeno ekologiji, odnosno terenu koji se "odmara", terasastim površinama i sl., ovisno o tome je li područje brdovito ili nizinsko...
Evropa je svoj pejzaš uveliko uništila a sad će ga, kao, štiti. Cena kilograma suve pšenice je oko 20 euro centi. To može jedino ako se pšenica uzgaja, kako kaže vaš novinar, na plantažama, to jest na jedan industrijski način a to znači da jedan seljak ima oko 500 hektara pod pšenicom, da na tu površinu rasturi stotine kilograma veštačkog đubriva i poprska tonama zaštitnog materijala. Ako to ne radi, a hoće da zadrži sadašnju zaradu, cena pšenice mora bar 5 puta na gore i mora iznositi oko 1 euro. Ko će to, bez socijalnih nemira, da plati? Dakle, manite se šupljih priča.