Mimo usluge koju dobivaju u javnim bolnicama, Hrvati godišnje na liječenje potroše oko četiri milijarde kuna privatnog novca, izračunao je Danijel Nestić, analitičar Ekonomskog instituta.
Previsoki javni izdaci
“U 2010. godini za zdravstvo se potrošilo prosječno 2439 kuna po kućanstvu, odnosno 870 kuna po osobi”, naveo je Nestić u radu koji je predstavljen u serijalu tribina magazina Banka o zdravstvenom sustavu. I bez stranih konzultanata domaći su autori zaključili da je bolnički sustav neracionalno uspostavljen, a posebno im je zapeo za oko način financiranja. “Najveći problem bolnica je to što svi imaju pravo na sve zdravstvene usluge, a sve bi to trebalo pokriti osnovno zdravstveno osiguranje. Problem je i što bolnice ne mogu znati koliko će imati pacijenata i s kojim dijagnozama, ali one uredno fakturiraju usluge, neovisno o limitu”, upozorila je Maja Vehovec s Ekonomskog instituta. Mjereno udjelom u BDP-u, Hrvatska za zdravstvo izdvaja 7,8% BDP-a, i to 6,6% iz javnih izvora i 1,2% iz privatnih. Nestić tvrdi da je udio javnih izdataka u ukupnim troškovima među najvećima u Europi i, slušaju li se ekonomisti, promjena bi trebala dovesti do veće participacije građana ili privatnog osiguranja. Bolnice kod nas troše oko 3,3% BDP-a, ali u usporedbi s drugim zemljama koje imaju sličnu razinu izdataka, vidljivo je tehnološko zaostajanje u odnosu na broj aparata za magnetsku rezonanciju na 100.000 stanovnika. Zaostajemo i za ostalim tehnološkim kapacitetima, kao što je broj aparata za mamografiju ili broj skenera za kompjutoriziranu tomografiju, i po tom pokazatelju Hrvatska je bolja samo od Rumunjske, uočila je Maja Vehovec.
Što su zemlje siromašnije, to su privatni troškovi građana veći pa u Europi po udjelu privatnih izdataka u liječenju prednjače Moldavija i Albanija, gdje glavnina tereta pada na građane, te Bosna i Hercegovina i Srbija, gdje je udio javnih troškova tek neznatno iznad privatnih. U bogatim zemljama država pokriva glavninu troškova liječenja, bilo da je u privatnim ili javnim ustanovama. RH se, u dijelu stomatoloških, ali i drugih zdravstvenih usluga, pokušava promovirati kao država povoljnih cijena pa je poznato da mnogi Talijani dolaze u Istru zbog stomatoloških ili pak usluga fizijatara i dermatologa. Hrvatski, pak, građani istim poslom idu u Srbiju i BiH.
(Foto:Anto Magzan/PIXSELL)
Osim desetak ozbiljnih privatnih poliklinika, u Hrvatskoj nema pravog privatnog zdravstva, tvrdi oftalmolog dr. Nikica Gabrić.
Bolnice “pojedu” pola
Uzrok tomu vidi u prešutnom pogodovanju sustava privatnom radu u državnim bolnicama, gdje rade i brojni liječnici koji, navodno, samo fiktivno imaju privatnu polikliniku, ali ona im služi tek kao mjesto dogovaranja s pacijentom.
U HZZO-a kažu da javna zdravstvena potrošnja čini oko 15% proračuna, te oko 5,6% BDP-a.
– Ukupan udio privatnih pružatelja zdravstvenih usluga je više od 86% – ističu u HZZO-u te dodaju da je udio sredstava koje prihoduju javni pružatelji zdravstvene zaštite – domovi zdravlja, bolnice, poliklinike, zavodi – obrnut njihovu broju. Naime, samo na bolnice otpada gotovo 50% troškova ukupne zdravstvene zaštite te se percipira da je veći udio javnih nego privatnih pružatelja.
građani nisu svjesni da svojim ne djelovanjem stvaraju uvjete da se zdravstvo kompletno privatizira.