Za radikalan zaokret, Plenković mora doslovce rušiti dosadašnji HDZ

Gradilo se u ovoj zemlji previše i mnogo, bez sigurnog tržišta, napamet, na ledinama; glavno je bilo da se ugleda dimnjak i da se dobije bilo kakvo radno mjesto, a nije propadalo ništa osim sitnih pogona, sva tzv. velika industrija i privreda spašavana je socijalizacijom gubitaka, štampanjem novca i svim oblicima fiktivnog poslovanja. […]

Dakako, tu je onda i veliki vanjski dug. Kao što znate, uspjeli smo reprogramirati znatan dio naših dugova. Mnogo veći problem od njihova vraćanja je to što Jugoslavija nema što izvoziti na svjetsko tržište a da bi pritom zarađivala, a ne gubila. […] Nismo još ‘likvidirali’ višak agrarne radne snage klasičnog tipa, a pristigle su nove generacije koje su dobro obrazovane i neće da idu u rutinske i teške poslove pod svaku cijenu, posebno za ono za što su se obrazovale. Negdje oko milijun i sto hiljada sada traži posao, a stvarni je broj, zbog duplih i troduplih evidencija, negdje 800-900 hiljada.

Tome treba dodati nekoliko stotina hiljada gastarbajtera te – prema procjenama i analizama naših ekonomista – bar milijun i pol tehnološkog viška u privredi i društvenim djelatnostima. To znači, kada bi se ta radna snaga otpustila, produktivnost rada i nacionalni dohodak ne bi pali. […] Kod nas postoji iluzija ili će još dugo postojati da strani kapital samo čeka da nagrne u ovu zemlju, ako mi promijenimo neke naše propise, a koje sad uglavnom mijenjamo ili smo promijenili. Mi ćemo se morati veoma oznojiti da strani kapital privučemo, morat ćemo nuditi programe, uvjeravati strance da s nama ovdje zajedno ulažu i posluju, jer se za nas baš i neće otimati. […]

Činjenica je da u ovom trenutku naša administracija, od općine do federacije, nameće režim prepreka i destimuliranja, umjesto režim otvaranja prostora i stimuliranja male privrede. […] Poljoprivreda nam je potpuno i po strukturi sada zakazala, naročito ova društvena, a seljaci su do kraja prepušteni sebi. Sad dižemo i limit zemljišnog maksimuma. I nema nikakve opasnosti da seljak postane kapitalist. Ukratko, proizvodnja i izvoz hrane duga je priča i naš ozbiljan problem.

Sada godišnje izvozimo oko milijardu dolara poljoprivrednih proizvoda, a toliko i uvozimo. Jedina smo zemlja u Evropi koja uvozi u poljoprivredi sve, i jaja, i mlijeko itd. […]” Tako je govorio tadašnji predsjednik Predsjedništva CK SKJ Stipe Šuvar na predavanju održanom na Tribini omladine u Sarajevu 3. svibnja 1989. godine.

Tadašnji vodeći jugoslavenski komunist u svojemu je obraćanju totalno sasjekao socijalističku Jugoslaviju. I kad bismo samo Jugoslaviju zamijenili Hrvatskom, je li danas, nakon 30 godina, nešto drukčije? To je svakako i dokaz da svi naši problemi nisu nastali tek 1990. godine. Problemi su naslijeđeni. No do danas nisu rješavani. Prvo nas je zaustavio rat, a poslije izgovori, nesposobnost, neodlučnost, parcijalni interesi, korupcija… HDZ je debelo zacementirao stanje u Hrvatskoj kakvo je Šuvar opisao. I SDP s njime, u vrijeme kad je obnašao vlast. Stoga mnogi sa skepsom gledaju na nova/stara obećanja Andreja Plenkovića o novim reformama, gdje najavljuje smanjivanje poreza, birokracije, svega onoga što nam je golem teret već desetljećima i što nas koči u napretku.

Zašto su mnogi skeptični? Zato što imamo dugogodišnje iskustvo s takvim obećanjima. Imamo iskustvo koje nam je dosad uvijek potvrdilo onu staru izreku – obećanja su ludom radovanja! Ali ne samo to, nego je činjenica jedna i jedina. Da bi Plenković napravio taj radikalan zaokret, mora doslovce rušiti dosadašnji HDZ. Mora napasti tu staru okoštalu interesnu utvrdu koju sad vodi. Jer je HDZ velika hobotnica koja od državne do lokalne razine drži pod kontrolom cijelu Hrvatsku.

Jer je posve jasno da bi uza sve najavljene i one još nenajavljene potrebne reforme najveći gubitnik bio HDZ i njegovi ljudi, svi oni koji su se zakvačili na proračun, koji ne stvaraju nikakvu dodanu vrijednost, nego samo žive kao pijavice na novcu poreznih obveznika. Nakon dobivenih unutarstranačkih i parlamentarnih izbora, Plenković doista nema više nikakav izgovor da ne reformira državu, da preuzme odgovornost. Ili ćemo i nakon njegova drugog mandata citirati Šuvara, jer se i dalje ništa puno promijenilo nije?!