U Liberiji, državi zapadne Afrike, više nema nijednog četvornog metra obradiva tla čiji su vlasnici Liberijci ili liberijske tvrtke, pa čak ni država. Polovica je plodnog zemljišta Filipina u vlasništvu stranaca. Ukrajina više ne može računati na 36 posto svog obradiva zemljišta jer su njegovi vlasnici Amerikanci...
U posljednjih pet godina najmanje je 30 milijuna hektara plodnog tla, gotovo 15 posto obradive površine u Africi, promijenilo vlasnika. Gospodarske sile u usponu, poput Kine i Južne Koreje, ali i stari "igrači" na svjetskoj ekonomskoj sceni poput SAD-a ili Velike Britanije pokupovali su milijune hektara, a njihova je nova zemlja razasuta od Kameruna do Kazahstana. Glavni kupci u ovim su poslovima banke, igrači s Wall Streeta, privatni investitori, ali i države najčešće skrivene iza mirovinskih fondova ili investicijskih tvrtki. Svi se oni klade na sigurne činjenice. Broj stanovnika na svijetu raste, a klimatski uvjeti se mijenjaju.
– Svijetu će trebati hrana jer stanovništvo raste eksponencijalno. Obradive zemlje na svijetu nema u neograničenim količinama i onaj tko bude kontrolirao proizvodnju hrane, kontrolirat će u budućnosti svijet – kazao je Phil Heilberg, danas jedan od najvećih ulagača u kupnju zemljišta u Africi.
Prije desetak godina Heilberg je napustio Wall Street i dotadašnju zaradu uložio u kupnju obradiva zemljišta na Crnom kontinentu. U ovome trenutku vlasnik je dobrog dijela zemljišta Južnog Sudana, Etiopije i Somalije. Kako bi po povoljnoj cijeni kupio zemljišta, nije pregovarao s državom, nego s lokalnim militantima i lordovima rata koji vladaju tim regijama.
Kaos pogodan za kupnju
– Unosan posao obavlja se u doba raspada i kaosa. Tu leže velike zarade. Ako je zemlja na rubu rata, ako se sprema referendum, odcjepljenje, ako njom vladaju militanti, to je područje za mene – rekao je Heilberg koji danas posjeduje više od milijun hektara plodnog tla središnje Afrike.
Kako bi sve to tlo stavio pod svoju kontrolu, i to po vrlo niskoj cijeni, pregovarao je s nekima od najozloglašenijih ljudi, koji su odgovorni za brojne pokolje u lokalnim ratovima.
– Ovo je Afrika. Cijeli je kontinent pod kontrolom mafije, a sa svojim novcem ja predstavljam glavu mafijaške obitelji. Ovdje se radi o ozbiljnim poslovima, ne raspravlja se s vladom ili parlamentom, ovdje se o takvim stvarima dogovara s generalom i zapovjednikom lokalne vojske – kazao je Heilberg koji svoje akvizicije nije plaćao samo oružjem nego i suvremenim naoružanjem koje je dostavljao lokalnim moćnicima.
Isporuka oružja u zamjenu za zemljište odgovarala mu je iz nekoliko razloga. Prije svega, dodatno je zarađivao na preprodaji oružja, a što je možda još bitnije – upravo su ti tenkovi, oklopna vozila i protuzračni topovi osiguravali da njegovi partneri, generali koji su mu i jamčili vlasništvo nad zemljom, ostanu na vlasti.
Surovi biznismeni
Heilberg u sljedećih nekoliko godina na svojih milijun hektara zemljišta planira pokrenuti poljoprivrednu proizvodnju, prije svega uzgoj žitarica.
Kanale za navodnjavanje iz rijeka regije prokopat će radnici po niskoj cijeni, za što će se pobrinuti njegovi prijatelji generali i mafijaši. Na poljima koja sada koriste lokalci kako bi uzgojili nekoliko stabljika kukuruza ili da bi napasali svojih nekoliko krava, uskoro će zatutnjati moćni traktori, a cijela će proizvodnja biti vođena po suvremenim agrotehničkim mjerama. Cilj je dobiti što više prinosa, uz što je moguće manje ulaganja.
– Za plasman nema nikakvih problema. U prvo vrijeme ne računam na svjetska tržišta jer za probiti se na njih treba vremena. Računam na nešto drugo. U Somaliji, Etiopiji, u cijeloj subsaharskoj Africi vlada glad. Kada počne obrađivanje zemljišta i kada dodatno porastu cijene hrane, zavladat će i jače nego dotad. A svjetske humanitarne agencije tada će suhim zlatom plaćati hranu kako bi prehranile te ljude. E, te agencije, to su moji kupci – kaže Heilberg.
Pomama za obradivim zemljištem počela je prije pet godina kada je cijena hrane 2008. godine otišla u nebo. Tada su ne samo privatni investitori nego i cijele države poput Saudijske Arabije ili Južne Koreje shvatile da neće dovijeka moći živjeti od crpljenja nafte ili razvoja visoke tehnologije.
– Ne možemo jesti poluvodiče – ustvrdio je tada na jednom skupu direktor južnokorejskog Daewooa.
Njegovo je upozorenje južnokorejska vlada doslovno shvatila, pa je, preko državnih ili privatnih tvrtki, počela financirati kupnju zemljišta u nerazvijenim zemljama Trećeg svijeta. Danas Južna Koreja pod kontrolom ima više od 2,5 milijuna hektara diljem Sudana, Madagaskara, Rusije, Argentine i Filipina.
Slično su razmišljali i Saudijci čiji pokušaji navodnjavanja pustinje nisu dali baš previše rezultata. Shvatili su da im je jednostavnije i isplativije kupiti plodno tlo u Africi ili Aziji, nego suhi pijesak arapskog poluotoka pretvarati u plodne ravnice.
Danas Rijad kontrolira 2,5 milijuna hektara obradiva tla od Indonezije preko Tanzanije do Egipta i Sudana.
U Srbiji rasprodaja
I dok jedni ciljaju na Afriku ili jugoistočnu Aziju, dio modernih kolonizatora iskoristio je priliku gospodarskog sloma istočnoeuropskih država.
Plodne ravnice Rusije i Ukrajine neka su od najboljih i najplodnijih zemljišta na svijetu, koje su pravi ljudi na pravom mjestu s dovoljno ali ne previše gotovine u rukama mogli dobiti po dobroj cijeni. Tako su danas američke tvrtke, kako u privatnom, tako i u državnom vlasništvu, vlasnici više od jedne trećine ukrajinskih oranica i šuma.
– Nekadašnje kolektivne farme u Ukrajini privatizirali su za malo novca lokalni radnici, seljaci, njihova nekadašnja socijalistička uprava. Oni nisu znali raditi kako treba, niti su imali opremu za posao pa su uskoro svi upali u goleme gubitke i dugove. Kada sam dolazio tim ljudima koji su imali tisuće hektara zemljišta, prodavali bi sve za nekoliko boca votke i polugodišnji urod pšenice. To je bio posao života – kaže jedan od investitora s Wall Streeta.
– To što se događa posljednjih godina samo je nova vrsta kolonijalizma koji se više ne ostvaruje vojnom silom nego novcem, a upravo ta kolonizacija približava se i Hrvatskoj – smatra dr. Jadranka Polović sa Stručnih studija u Splitu.
– U Srbiji je već počela rasprodaja zemljišta američkim tvrtkama, kupuju se po vrlo niskim cijenama goleme površine. Sve će se to vrlo brzo preliti i na Hrvatsku. Podloga za takav razvoj događaja već se priprema i to donošenjem Zakona o strateškim ulaganjima koji je u proceduri. S druge strane, stranci zahtijevaju ukidanje svih oblika subvencija, deregulaciju tržišta energenata. Potom slijedi privatizacija poljoprivrednog zemljišta nizom zakona koji potiču ili prisiljavaju male posjednike na odricanje prava na zemlju. Zbog kvalitete poljoprivrednog zemljišta, ali i njegove cijene koja je zapravo nikakva ili barem višestruko niža nego u zapadnim zemljama, ovo područje postaje vrlo zanimljivo za špekulante – kazala je dr. Jadranka Polović.