Hrvatski pacijenti ne bi trebali s gorčinom gledati na okolnosti operacije predsjednikova oka, već inspirativno kao na zdravstveni presedan kojim se širi lepeza usluga, dakako za one koji imaju tako dobre prijatelje kao naš predsjednik.
Iako predsjednika nitko nije prijavio, Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa najavilo je da će provjeriti medijske napise o operaciji njegova oka. Predsjednica Dalija Orešković prije šest mjeseci na upit novinara Večernjeg lista o boravku predsjednika Vlade Zorana Milanovića na Hvaru kod njegova prijatelja Emila Tedeschija odgovorila je da protiv premijera nije podnesena prijava, ali da bi povjerenstvo odradilo svoje da jest. Naknadno je sama dodala, ogradivši se da ne govori o premijeru, da odgovornost dužnosnika raste proporcionalno s funkcijom te da bi zbog svog integriteta trebali deklarirati svoj sukob interesa jer naravno da se ne mogu odreći svojih prijatelja, ali najgore je prešutjeti.
Prijava protiv premijera, a i guvernera HNB-a očito nije podnesena tako da Tedeschijevi pokloni nisu bili problem. Dok je poklon kirurga Milomira Ninkovića problem za predsjednika RH. Zašto je njegova odgovornost u odnosu na premijera ili guvernera “proporcionalno narasla”, problem je povjerenstva. Da je ono provjerilo navode iz medija i za premijera, možda se ni predsjedniku ne bi dogodila afera zbog koje bi se, bez obzira na to što povjerenstvo odlučilo, trebao ispričati javnosti. Ponio se kao što bi prosječan Hrvat kad je zdravlje u pitanju, a ne kao predvodnik “nove pravednosti”. Kao državnik i pravnik, s iskustvom i sviješću o značaju sukoba interesa, trebao je javnosti unaprijed dati argumente koji jasno upućuju da je besplatna usluga dr. Ninkovića normalan slijed njihova prijateljskog odnosa, a ne eksces. Kao i da je postupak KBC-a Rebro uobičajen. Ili se žrtvovati, odbiti prijateljsku uslugu i biti samo prvi među jednakim hrvatskim pacijentima.
Ivo Josipović bogat je čovjek kad ima prijatelja kojem ni velika udaljenost nije prepreka za uslugu. Doći iz Njemačke o svom trošku i staviti na raspolaganje svoje stručne potencijale čin je koji govori o velikom prijateljstvu, za koje mediji nisu znali. Ključno je pitanje je li ono bilo tako snažno i prije nego je Josipović postao predsjednik ili su sada obojica, šutke pa i nesvjesno, iskoristila poziciju predsjednika RH kako bi riješila Josipovićev zdravstveno-estetski problem i na Pantovčak postavila svjetleću reklamu koju će naš predsjednik nositi sa sobom u svakom svom istupu u zemlji i inozemstvu.
Stoga je promašena teza predsjednice povjerenstva Dalije Orešković kako je pitanje može li se očekivati da predsjednik sa svoje pozicije vrati protuuslugu, i to stranom liječniku. Možda im to nije bio cilj, ali usluga je već vraćena, a na štetu predsjednikove funkcije jer nema medija koji se ne bavi besplatnom Ninkovićevom operacijom. Što bi mnoge strane ili domaće tvrtke besplatno dale našem predsjedniku samo da poput Ivice Kostelića nosi njihov logo, čisto prijateljski. Ako je dr. Ninković bio conditio sine qua non za operaciju oka šefa države, a očito je bio jer je Josipović svoj sukob privatnog i javnog riješio prihvaćanjem rizika ulaska u zonu sukoba interesa, onda je Ninković logičan izbor za one s novcem za “prijateljsku” operaciju.
Ravnatelj bolnice u Münchenu trebao bi Ninkoviću nadoknaditi sve troškove i još ga posebno nagraditi.
"prijatelj" je dobio besplatnu reklamu, predsjednik novi kapak da još jasnije vidi horde ustaša, pacijenti poruku da naši liječnici nisu dovoljno dobri za predsjednika (vjerojatno su nervozni od stalnog štrajkanja) ali za puk mogu poslužiti; nitko ga pak nije prijavio jer oporba ne zna ni u kojoj se dimenziji nalazi a za vladajuće i njihove satelitske tzv. građanske udruge je valjda jasno