Za spor Slovenije i Hrvatske jedva pronašli dva arbitra

Tog 22. srpnja krenuo sam na godišnji odmor, jutarnjim letom otputovao sam iz Londona u New York. Kad sam tamo stigao, imao sam više od 200 emailova i poruka na telefonu o tome što je tog jutra objavljeno u novinama.

Brujali su kuloari

Tako je ugledni profesor međunarodnog prava i odvjetnik u londonskom društvu Matrix Philippe Sands opisao kako je doznao za skandal u arbitraži vezan za granicu Hrvatske i Slovenije. Sands je bio pravni zastupnik Hrvatske sve dok Hrvatska nije prekinula postupak na sudu u Haagu i pokrenula postupak za prekid arbitražnog sporazuma, a i ranije je zastupao Hrvatsku u tužbi i protutužbi sa Srbijom za genocid.

Profesor Sands arbitražni je skandal prenio brojnom auditoriju – njemu je pripala dužnost i čast da predavanjem sumira i zatvori godišnju konferenciju Europskog društva za međunarodno pravo koja se u rujnu održala u Oslu. Završno izlaganje došlo je nakon tri dana rasprava, no ni u jednoj nije ni spomenut skandal i slom arbitraže o granici između Hrvatske i Slovenije niti se panel najuglednijih stručnjaka usudio dirnuti u nepravilnosti iza kojih stoji slovenska strana. Točnije, priče o arbitraži nisu se mogle čuti na javnim raspravama, ali su zato o skandalu i te kako brujali kuloari.

– Znam iz privatnih razgovora da svi znaju svaki detalj skandala i stoga se pitam, zaboga, zašto se o tome nije govorilo na konferenciji. Pitam se kakva je naša (strukovna) zajednica – oštar je bio Sands.

Zanimljivo, sudjelovanje na konferenciji naglo su ljetos otkazali i Dirk Pulkowski, savjetnik na Arbitražnom sudu zadužen za arbitražu Hrvatske i Slovenije, ali i njemački arbitar Brunno Simma, pravdajući se obvezama. U snimkama razgovora slovenske zastupnice Simone Drenik i “slovenskog” arbitra Jerneja Sekoleca njegovo se ime spominje više puta. Simona Drenik savjetuje Sekolecu da preko Simme “obradi” predsjednika sudskog vijeća Gilberta Guillaumea, na što joj odgovara da već to ima u planu i da se nalaze na večeri.

Koliko je skandal duboko prodro u međunarodnu pravnu zajednicu, govori i priča koja je kružila krajem ljeta o tome da je predsjednik suda Guillaume imao velikih problema u nalaženju dvojice arbitara koji bi zasjeli na ispražnjena mjesta “hrvatskog” i “slovenskog” arbitra jer se većina kontaktiranih ispričala i odbila tu dužnost distancirajući se od slučaja. Naposljetku, pristali su Norvežanin Rolf Fife i Švicarac Nicolas Michel. Riječ je o solidnim stručnjacima, ali bez iskustva u arbitražama.

Guranje argumenata

Da Arbitražni sud, blago govoreći, nespretno tretira skandal od samog početka, vidjelo se već u prvoj obavijesti iz Haaga nakon ostavki Simone Drenik i Jerneja Sekoleca.

– Obavijest je, a ovo govorim iz osobne perspektive, sadržavala vrlo nesretnu formulaciju. Kazali su: Čim se ponovno konstituira arbitražno vijeće, sud će odmah nastaviti s radom. Svakome tko je pročitao transkripte bilo je jasno da se slučaj neće moći nastaviti – kazao je profesor Sands te upozorio: – Nije riječ samo o curenju informacija sa zatvorenih rasprava nego i o korištenju arbitra kao kanala za proturanje svojih argumenata. Neovisnost arbitara apsolutno je središnje mjesto cijelog sustava i bojazan je će ova epizoda iznimno naštetiti sustavu međunarodne arbitraže, i unutar i izvan Stalnog arbitražnog suda. Neke se posljedice već osjećaju. Nadam se da će ovaj slučaj značiti uzbunu za etičke standarde. Vrijeme je da se povede i iskrena debata o arbitrima koje imenuju stranke, što uključuje i nacionalne arbitre.