Institut za oceanografiju i ribarstvo u Splitu, koji je, uz osječki, jedan od dva najbolja u Hrvatskoj po ocjeni stranih stručnjaka, osnovan je 1930. i od početka je okrenut prema međunarodnoj suradnji. Njegov prvi direktor bio je Norvežanin, a danas Institut zapošljava 105 ljudi, od kojih je 80-ak na plaći Ministarstva znanosti (38 znanstvenika, 15-ak novaka, 10-ak stručnih suradnika, posada istraživačkog broda i administrativno osoblje), a 25 djelatnika financiraju iz vlastitih projekata.
Novac povlačimo iz fondova
Institut financira Ministarstvo, a znatan dio sredstava pronalaze sami na tržištu.
– Taj je udio sve veći, kao što rastu i potrebe instituta. Samo brod “Bios 2” na dan nam troši 1500 eura goriva, a remont je milijun i pol kuna. Napravili smo ga 2008., tada je vrijedio 25 milijuna kuna, od čega je 12 milijuna kuna dalo Ministarstvo znanosti, a ostatak je financirao institut – kaže ravnatelj dr. Nedo Vrgoč te dodaje kako im brod služi za istraživanja Jadranskog mora i ključna je oprema njihova instituta.
Sudjeluju u brojnim nacionalnim i međunarodnim projektima, a ostvarenim prihodima kupuju novu opremu, dodatno financiraju istraživanja, zapošljavaju stručne suradnike, omogućavaju putovanja na međunarodne skupove i usavršavanja.
– U vremenu pokrivenom evaluacijom, u posljednjih pet godina, imali smo 20-ak projekata koje je financiralo Ministarstvo i 10-ak međunarodnih znanstvenih projekata koje je financirala Europska unija. Uglavnom su to projekti koji su se radili u konzorcijima s drugim zemljama EU, a pokrivaju cjelokupnu morsku problematiku, oceanografiju, kemiju, fiziku, biologiju, ribarstvo... Znatan dio projekata dobili smo iz različitih međunarodnih izvora, a povezani smo s brojnim znanstvenicima na području Mediterana i šire. Imamo i dosta primjenjivih projekata u suradnji s gospodarstvom i različitim ministarstvima. Najveći dio sredstava zarađujemo na međunarodnim projektima i vučemo ih iz europskih fondova – otkriva nam tajnu uspjeha ravnatelj Vrgoč.
Kako to izgleda u praksi, uvjerili smo se u laboratoriju za akvakulturu.
– Ovdje smo radili eksperimente na hobotnicama. Neki studenti prate rast i mogućnost uzgoja, drugi biologiju – govori dr. Leon Grubišić dok nam pokazuje bazen u kojemu su hobotnice razdvojene, svaka u svojoj tubi. To je zbog kanibalizma, da se ne bi međusobno pojele. Odvajaju ih i po spolu kako bi im onemogućili razmnožavanje jer nakon njega ugibaju.
– Nakon što ispuste jajašca, to je za hobotnice terminalni događaj i tu im život prestaje! Zato ih odvajamo po spolovima – ističe dr. Grubišić.
Visoki kriteriji i motivacija
U drugom su bazenu zubaci krunaši, nova i zanimljiva vrsta za akvakulturu. Još se nigdje ne uzgaja, a proučavaju je u suradnji s gospodarstvom, odnosno našim najvećim uzgajivačima.
U institutu, koji je ujedno Referentni centar za more, ponosni su i na svoj publicistički rad.
– U evaluacijskom razdoblju publicirali smo 223 rada u visokorangiranim međunarodnim časopisima te 70-ak u domaćim. Izdali smo osam knjiga i šest monografija, a objavljujemo i časopis Acta Adriatica, koji je star koliko i institut – kaže dr. Vrgoč.
Uspjeh zahvaljuju i visokim kriterijima za napredovanje, strožim od onih koje postavlja Ministarstvo znanosti. Djelatnike su dodatno motivirali da rade na institutskim projektima, promociji znanosti i edukaciji mladog kadra, a za novake postoji obveza odlaska na specijalizaciju u inozemstvo. To se pokazalo dobrim pa u zadnje vrijeme bilježe i mnoge ugledne znanstvene nagrade.
>>Sjemenom su osvojili i Britance, godišnji im je promet 75 milijuna kuna