Žele li Slovenci, odnosno slovenski partner HEP-a, u Nuklearnoj elektrani Krško otkupiti hrvatsku polovicu, iznos je konačno, iako još neslužbeno, poznat: malo više od 900 milijuna dolara. Te će se brojke naći već početkom idućeg tjedna u takozvanom zahtjevu za mirno rješenje, koji će na slovensku adresu poslati Hrvatska elektroprivreda. Riječ je o, kako doznajemo, temeljnoj svoti od 720 milijuna dolara, o čemu se govorilo u posljednje vrijeme, ali i kamatama koje su obračunate na tu brojku, pa ukupni iznos premašuje 900 milijuna dolara, koliko slovenska strana treba platiti za vlasništvo hrvatske polovice nuklearne elektrane u Krškom. Pitanje je, naravno, na kakav će odjek pokušaj posljednje predarbitražne nagodbe naići u Sloveniji jer je poznato da je sa slovenske strane u više navrata bilo riječi o najviše 150 milijuna dolara, koliko prema analizama slovenskih stručnjaka vrijedi hrvatski dio NEK-a. Na adresu HEP-a, doduše, nikad nije stigao službeni zahtjev ELESA, vlasnika elektrane sa slovenske strane, već je manje-više bila riječ o takozvanim medijskim ponudama koje su stizale iz razgovora s vodećim ljudima slovenske energetike.
S druge strane, u petak je iz HEP-a slovenskoj strani poslana i faktura za prosinac - 6,5 milijuna dolara. To je dio računa koji se šalju svaki mjesec za neisporučenu električnu energiju od 30. srpnja 1989. godine, kad je elektrana u Krškom isključena iz hrvatskog energetskog sustava i otkad su Hrvatska i njezini potrošači ostali bez 2,5 teravatsati struje, koliko je godišnje dolazilo iz Krškog. A to je oko 18 posto ukupnih hrvatskih potreba za električnom energijom. Sa zadnjom fakturom, slovenskoj se strani u posljednjih pet godina, otkad je Hrvatska bez struje iz Krškog, nagomilao dug od 291,3 milijuna dolara.
Kako će se stvari razvijati dalje bez eventualnog upletanja politike u matematiku Krškog, nije teško predvidjeti. Posebice ako se u obzir uzme i malo poznata činjenica da je Hrvatski sabor, na zasjedanju na kojem je prihvatio dogovor o Krškom, u to uvrstio i jedan član ratificiranog sporazuma koji bi sada mogao postati važan. Riječ je o odredbi po kojoj će Hrvatski sabor ponovno razmotriti svoju odluku ako Slovenija do 2003. godine ne ratificira u svojem parlamentu isti taj dogovor. U Sloveniji se nije dogodilo ništa od te ratifikacije, pa će Hrvatski sabor na jednoj od svojih idućih sjednica morati rješavati i to pitanje. Hoće li se iskazana dobra volja ponoviti i tada ili ne, sada je, naravno, teško prognozirati iako je vjerojatnije da će se ratifikacija vratiti na početak. No, vrijeme ide i bliži se zastara arbitraže koja je, čini se, ostala jedino rješenje tog problema. Upravo zbog toga HEP je, bez obzira na saborske odluke, odlučio poslati taj posljednji predarbitražni prijedlog vrijedan više od 900 milijuna dolara i pričekati odgovor. Zakonski je rok za prihvaćanje ili odbijanje toga prijedloga tri mjeseca, pa će se slovenski odgovor pričekati do sredine travnja. Nakon toga najvjerojatnije će sve završiti na međunarodnoj arbitraži koja bi, prema sadašnjim procjenama, mogla trajati dosta dugo. Valja, naime, pripremiti sve dosadašnje ugovore, cijene, ulaganja, pronaći odvjetnički tim koji će podnijeti najveći teret arbitražnog procesa i čekati odluku. Teško da ima neki drugi način da se nagomilani problemi riješe jer su stajališta jedne i druge strane poprilično suprotstavljena.
Zdravko Cesar