Za ubod nožem u žilu Keseroviću četiri i pol godine zatvora

Tri godine od tragičnog sukoba dvojice vozača na cesti na riječkom Zametu, kada je 31. listopada 2008. Huse Keserović (53) nožem u vratnu žilu kucavicu ubo Mirka Bibića koji je nekoliko dana poslije od posljedica ranjavanja umro u bolnici, Keserović, optužen za ubojstvo na mah, proglašen je krivim i nepravomoćno osuđen.

Presudu slušao sin

Vijeće Županijskog suda u Rijeci kojim je predsjedao sudac Saša Cvijetić nepravomoćno ga je osudilo na četiri i pol godine zatvora, no na presudu će se, najavili su njegovi branitelji Milenko Škrlec i Adnan Rizvić, žaliti. Obrana, naime, smatra da nije bila riječ o ubojstvu na mah već o nužnoj obrani koja ničim nije bila ni prekoračena. Nesporno je, tvrde, da je Keserović bio u stanju afekta i da su se napad na njega i njegovo otklanjanje tog nasrtaja, a u automobilu je uz njega bila i prestrašena supruga, zbili istodobno, bez izravne namjere da Bibića, kojega nije ni poznavao, usmrti.

Optuženi Keserović, inače redovan na svim raspravama tijekom suđenja, nije se pojavio na objavi presude, no ondje je, uz branitelje bio njegov sin Suad. U sudnici su presudu mirno saslušali i supruga i djeca pokojnog Bibića.

Kako je obrazlažući presudu kazao sudac Cvijetić, nesporno je utvrđen tijek događaja: Bibićevo kretanje cestom pri čemu je uznemiravao Keserovića koji je vozio ispred njega i naposljetku mu automobilom prepriječio pravac te prilaženje vozilu i unošenje u njega uz prijetnje što je u Keseroviću izazvalo jaku razdraženost i strah što je potvrđeno i psihijatrijskim vještačenjem.

– Keserović je zbog straha koji je osjećao optužen za “privilegirano” ubojstvo, bio je smanjeno uračunljiv, ali sud nije našao dokaza kako je bila riječ o nužnoj obrani jer je ubod nožem u Bibićev vrat bio napadačka rana – kazao je sudac Cvijetić.

Jedan ubod u afektu

Pri odmjeravanju kazne sud je imao na umu upravo optuženikovo stanje u koje je doveden ne svojom krivnjom te grubost i trajanje Bibićeva nasrtaja na Keserovića. Optuženiku je kao olakotna okolnost u obzir uzeta neosuđivanost, djelomično priznanje i činjenica da je bila riječ o jednom ubodu u vrat u stanju smanjene ubrojivosti.